Optički komparator je uređaj koji povećava i projicira sliku objekta postavljenog na njegovu pozornicu na zaslon tako da se dio može usporediti i mjeriti u odnosu na skup poznatih podataka. Ovi se strojevi koriste za usporedbu dijelova u različitim fazama proizvodnje kako bi se osigurala sukladnost sa standardima, a mogu se koristiti i za utvrđivanje stupnjeva istrošenosti radnih dijelova. Ovo se mjerenje postiže postavljanjem predmetnog dijela na stakleni stolić pod snažnim osvjetljenjem. Složeni raspored leća zatim povećava i prenosi sliku na ekran za gledanje. Ova se slika zatim može usporediti s referentnom mrežom ili predloškom dijela pričvršćenog na zaslon.
Optički komparator razvijen je ranih 1920-ih kao pomoć pri mjerenju i usporedbi složenih profila navoja vijaka. Ovi strojevi koriste snažno osvijetljeni horizontalni stakleni stol za postavljanje i vertikalni zaslon za gledanje. Predmet koji se provjerava ili uspoređuje čvrsto se drži u okovu za postavljanje, a zatim se postavlja na stol za postavljanje gdje je osvijetljen snažnim halogenim ili hladnim svjetlosnim izvorom od optičkih vlakana. Optički elementi stroja, koji se mogu podesiti za različita povećanja i fini fokus, zatim projiciraju sliku na zaslon za gledanje. Te se slike zatim mogu koristiti za provjeru usklađenosti proizvodnih dijelova ili istrošenost ili degradaciju radnih predmeta.
Zaslon za gledanje može imati kutomjernu mrežu ili uzorak profila dijela pričvršćenog kao prozirni sloj koji operateru omogućuje usporedbu projicirane slike sa skupom standardnih mjerenja. Slika koja se projicira na zaslon za gledanje može biti jednostavan profil dijela ili uključivati površinske detalje ovisno o odabranom položaju osvjetljenja i zahtjevima procesa. Ova metoda mjerenja omogućuje usporedbu malih, složenih profila s velikom točnošću. Neki sustavi optičkog komparatora dopuštaju rotaciju dijela kako bi se omogućile usporedbe s više osi i mogu snimiti i pohraniti projicirane slike za referencu ili kasniju analizu.
Jedan od nedostataka optičkog komparatora je subjektivnost u interpretaciji projicirane slike. To je dovelo do napretka u industriji kao što je automatsko otkrivanje rubova koje omogućuje korištenje digitaliziranog računalnog modela za usporedbu projiciranih rezultata. Drugi problem sa starijim sustavima je nemogućnost usporedbe dijela u više od dvije dimenzije. Suvremeni usporedni sustavi riješili su ovaj problem uključivanjem beskontaktnih laserskih čitača i dodirnih sondi koje omogućuju dodavanje mjerenja Z osi.
Najnovija dostignuća u području optičke usporedbe su video mjerni sustavi koji omogućuju računalnim mjernim programima da uspoređuju slike do razine piksela za ultra-precizno mjerenje. Ovi su video sustavi brzi i omogućuju iznimno precizno, 3-osno površinsko i dimenzionalno mapiranje uzoraka. Iako je još uvijek nova tehnologija, napredak postignut u areni video komparatora vjerojatno će učiniti konvencionalni optički komparator zastarjelim u bliskoj budućnosti.