Oni koji se brinu o okolišu godinama traže izvor alternativnog goriva. Neki vjeruju da su ga pronašli u podzemnom procesu rasplinjavanja ugljena koji proizvodi sintetički plin. Iako malo ljudi vjerojatno nije čulo za ovu vrstu tehnologije, ona nije nova.
Ono što mnogi smatraju jedinstvenim za podzemnu plinofikaciju ugljena je to što se njome iskorištavaju određeni prirodni resursi kojima ovaj planet obiluju, naime ugljen. Općenito, smisao ovog procesa je pretvoriti mješavinu ugljena, zraka i vode u sintetski plin ili sintetski plin. To se može postići primjenom visoke topline i pritiska. Nakon što se minerali iz goriva odvoje, rezultat je traženi sintetski plin, koji je sada mješavina vodika i ugljičnog monoksida.
Rasplinjavanje ugljena počinje kada profesionalci izbuše dvije bušotine u sloju ugljena, što je prostor neposredno iznad mjesta gdje se nalazi ugljen na planeti. Sljedeći korak je gurnuti zrak u prvu bušotinu, a zatim zapaliti ugljen dok njegova temperatura ne bude dovoljno visoka. Ovo povećanje topline obično bi trebalo stvoriti ugljični monoksid, ugljični dioksid, vodik i mali dio sumporovodika i metana.
Tijekom sljedeće faze, oksidansi se pumpaju kroz prvu bušotinu. Smisao ove akcije je guranje novonastale mješavine plinova, odnosno sintetskog plina, prema drugoj bušotini. Nakon što dođe do površine, bit će dovoljno filtriran da će rezultirati takozvanim čistim gorivom. Tek tada se može koristiti za pogon objekata poput automobila.
Rasplinjavanje ugljena bi se moglo smatrati prljavim procesom da se odvija na površini zemlje. Činjenica da se rezultat tehnologije filtrira ispod zemlje prije nego što ugleda svjetlo dana čini to prilično čistim postupkom. Nečistoće poput sumpora eliminiraju se prije nego što netko može upotrijebiti nastali plin.
Ovaj proces je nastao kasnih 1800-ih, a od tada ga je polako razvijalo bezbroj zemalja. Zbog sve veće cijene nafte početkom 21. stoljeća, neki bivši skeptici počeli su shvaćati ovu tehnologiju ozbiljnije nego prije. Stvoreni su i dizel i obično gorivo, a neke tvrtke pronašle su i druge namjene za rasplinjavanje ugljena. Na primjer, vodik oslobođen iz procesa može se koristiti za proizvodnju amonijaka.
Postoje protivnici korištenja ugljena za proizvodnju prirodnog plina. Tvrde da rasplinjavanje ugljena uzrokuje ispuštanje stakleničkih emisija u zrak, što možda potiče globalno zatopljenje. Mnogi od njih svjedoče da je ovaj resurs jednako loš kao i korištenje nafte, što bi moglo biti razlog zašto ideja nije dobila puno publiciteta od svog početka.