Dominantna ideologija je ukorijenjena u teoriji Karla Marxa da većina društava dijeli vrijednosti i stavove određene politikom i filozofijom ljudi koji posjeduju moć i utjecaj. Tvrdi se da vrijednosti, moral i ideale u svakom razdoblju povijesti definiraju ekonomski i politički lideri. Marx je vjerovao da ljudi iz radničke klase prihvaćaju dominantnu ideologiju društva kao prirodnu i neizbježnu, a to prihvaćanje inhibira političko neslaganje.
Prema marksističkoj teoriji, ova vrsta ideologije pojavila se tijekom kasnog 19. stoljeća kada su zemlje ušle u industrijsku eru kao kapitalistička društva. Marx je tvrdio da su ljudi s ekonomskom moći kontrolirali društvo i koristio ljude bez moći za osobnu korist. Sve dominantne ideologije pomažu sretnijima, zvanim buržoazija, da iskoriste manje sretnike, koji se nazivaju proletarijatom. Ravnoteža moći ostaje konstantna kroz ove ideale, vjerovao je Marx.
Ova teorija je objasnila da zakoni, obrazovne mogućnosti i klasna podjela drže nižu klasu na njezinom mjestu. Radni ljudi nisu bili svjesni nepravednog tretmana ili korištenja jer su prihvatili dominantnu ideologiju u to vrijeme. Marx je vjerovao da su ti čimbenici važni za funkcioniranje društva za održavanje statusa quo.
Smatrao je da je konzumerizam prirodni razvoj dominantne ideologije. Kako su ljudi iz radničke klase nastojali steći više materijalnog bogatstva, ignorirali su korupciju ljudi na vlasti i potencijalne negativne rezultate stjecanja većeg posjeda. Na primjer, Marx je vjerovao da bi ljudi iz radničke klase mogli previdjeti štetu po okoliš koju bi konzumerizam mogao donijeti sve dok mogu dobiti materijalna dobra.
Dominantna ideologija bila je u fokusu mnogih studija i rasprava. Neki filozofi tvrde da teorija više nije važeća u modernim kapitalističkim društvima. Fokus se premjestio na prava radnika, čineći manje sretnike svjesnijim ekonomskog jaza između njih i ljudi koji imaju političku i ekonomsku moć, smatraju moderni filozofi.
Organizacije za ljudska prava vjerojatno su pridonijele promjeni svijesti. Te se skupine usredotočuju na pojedinačna socijalna i ekonomska prava koja prelaze rasne i seksualne barijere. Zlostavljanje određenih skupina ljudi postalo je katalizator za stvaranje prilika za obespravljene ljude i za ravnomjerniju raspodjelu moći i bogatstva.