Humanitarna trgovina je ustanova koja prodaje robu u svrhu prikupljanja sredstava u dobrotvorne svrhe. Neki primjeri organizacija koje koriste dobrotvorne trgovine za prikupljanje sredstava uključuju Armiju spasa, Oxfam i Goodwill. Humanitarne trgovine mogu raditi na nekoliko različitih načina, u rasponu od trgovina koje prodaju potpuno novu robu do trgovina koje prodaju robu koju su donirali građani. Često je dobrotvorna trgovina izvrsno mjesto za dobivanje dobre ponude, a pritom je i dobrotvorna stvar.
Čini se da povijest dobrotvornih trgovina seže do ratne Britanije, kada je nekoliko organizacija počelo prodavati rabljenu robu za prikupljanje dobrotvornih sredstava. U klasičnoj dobrotvornoj trgovini građani doniraju stvari koje više ne žele, a trgovina ih prodaje. Budući da je roba besplatna, može se prodati po vrlo niskoj cijeni, što je privlačno građanima i osigurava brz promet. Nova roba se također može prodavati u dobrotvornoj trgovini ili mješavina starog i novog može biti izložena.
Iako neki članovi javnosti gledaju na dobrotvorne trgovine kao na izvrsno mjesto za izbacivanje neželjenih stvari, dobrotvorne trgovine su zapravo vrlo izbirljive u pogledu onoga što će uzeti. Donacije pažljivo razvrstavaju ljudi s iskustvom na tržištu dobrotvornih trgovina kako bi odredili što će se prodavati, a što ne. Roba koja se ne može prodati može se prodati tvrtkama s krpama, sakupljačima smeća i drugim pojedincima, a predmeti bez vrijednosti bit će odbačeni na deponiju.
U nekim regijama, dobrotvorna trgovina može se specijalizirati za vrhunsku robu, kao što su dizajnerska moda i visokokvalitetna elektronika. Ova vrsta dobrotvorne trgovine obično ima više cijene i vrlo visoke standarde za robu koju prihvaća. Druge trgovine nude niz robe po raznim cijenama. Lovci na povoljne cijene često redovito posjećuju dobrotvorne trgovine kako bi potražili dobre ponude, a dobrotvorne trgovine također ponekad posjećuju ljudi koji namjeravaju preprodati robu uz zaradu, kao što su stručnjaci za rijetke knjige i trgovci odjećom.
U nekim je regijama donacija dobrotvornoj trgovini oslobođena poreza, a porezne vlasti prihvaćaju vrijednost donirane robe kao odbitak. Da bi dobili odbitak, donatori će morati odabrati trgovinu koju vodi dobrotvorna organizacija koju priznaje vlada, a također će trebati pribaviti račun za robu. Neke trgovine zaobilaze zakon dajući ljudima prazne račune koje mogu sami ispuniti, ali potrošači bi trebali biti svjesni da se neuobičajeno velike donacije mogu pomno provjeravati, pa je bolje deklarirati stvarnu tržišnu vrijednost donirane robe, a ne napuhati iznos donacije za porezne svrhe.