Ponekad je potrebno nazvati 911 ili hitne službe kako biste prijavili zločin koji se događa, potencijalnu neposrednu prijetnju, iznenadnu tešku bolest ili ozljedu sebe ili nekog drugog ili iz brojnih drugih razloga. Također postoji mnogo situacija koje mogu zahtijevati poziv policiji, bolnici ili vatrogasnoj službi, ali ne moraju biti hitne slučajeve. Drugim riječima, ponekad nije potrebno zvati hitnu jer situacija koju namjeravate prijaviti nije trenutna, nije odmah opasna ili je previše mala da bi vas policija, vatrogasac ili hitna medicinska pomoć odmah posjetili.
911 ili broj hitne službe u vašem području postoji za rješavanje, što nije iznenađujuće, hitnih situacija. Hitna situacija u ovom smislu može se definirati kao ona koja predstavlja neposrednu opasnost za vas ili druge ljude. Evo nekoliko ideja za hitne slučajeve:
Netko se iznenada opasno razboli.
Netko sudari auto ispred vas.
Primijetili ste dim u svojoj ili susjednoj kući.
Čujete pucnjeve.
Vidite ili čujete incident obiteljskog nasilja
U ovim i brojnim drugim slučajevima, pozivanje hitne pomoći je potpuno opravdan čin.
Ponekad ćete jednostavno htjeti prijaviti rezultate manjeg kaznenog djela, postaviti jednostavno pitanje ili prijaviti krađu male stvari. U tim slučajevima, umjesto poziva 911, u telefonskom imeniku potražite telefonski broj svoje lokalne policije ili vatrogasne službe. Zapitajte se može li neka situacija pričekati nekoliko sati ili je treba odmah riješiti.
Problem s pozivanjem 911 kada doista ne postoji hitan slučaj je taj što riskirate da oduzmete vrijeme dispečera kada vam to zapravo nije potrebno. To bi, osobito u velikom urbanom ili prigradskom području, moglo otežati nekome s stvarno hitnom situacijom da dođe do hitne pomoći kada je to potrebno. 911 ne postoji da bi odgovarao na jednostavna pitanja, već postoji samo da pomogne u slanju hitne ekipe prema potrebi kada postoji zločin, ozbiljna bolest ili neposredna opasnost od požara.
Evo nekoliko primjera kada ne treba nazvati hitnu:
Primijetili ste grafite na svojoj kući ili u susjedstvu.
Imate pitanje o rizicima od trovanja ugljičnim monoksidom, ali nemojte sumnjati u to u svom domu.
Vi ili član obitelji imate lakšu bolest.
Vaš bicikl nedostaje kada dođete kući.
Vaš ljubimac je nestao.
Sumnjate da je susjed možda diler droge ili da provodi stalnu ilegalnu aktivnost koja ne predstavlja neposrednu prijetnju.
Mislite da je susjedova životinja možda zanemarena.
Sve ove vrste situacija treba riješiti pozivom tijekom redovnog radnog vremena policije ili vatrogasne službe ili pozivom svom liječniku. Cilj u određivanju hoće li nazvati hitnu pomoć ili ne je odlučiti je li vaša situacija doista hitna. Za različite ljude postoje različita pravila.
Dijete koje je samo kod kuće i boji se da bi situacija mogla biti hitna svakako bi trebala nazvati 911. Dispečeri obično žele primiti te pozive čak i ako djetetova prijava zapravo ne predstavlja hitan slučaj. Ako sumnjate da je neka situacija odmah ili u bliskoj budućnosti opasna, važno je nazvati hitnu umjesto čekanja.
S druge strane, kada znate da situacija nije odmah opasna i da neće dovesti do opasnosti po nečiji život ili veću imovinu, nemojte zvati hitnu. Umjesto toga pričekajte i razgovarajte s lokalnom policijom ili vatrogasnom jedinicom ili svojim liječnikom ili lokalnoj bolnici. Svaki put kada sumnjate u čekanje, 911 će naravno prihvatiti vaš poziv i važno je ne brinuti o neugodnostima dispečeru. Bolje je biti siguran nego žaliti kada postoji potencijalna opasnost.