Moralna panika je zanimljiva društvena pojava koja može imati tragične posljedice. Pojam se koristi za opisivanje stanja panike izazvane u velikoj skupini ljudi, koji smatraju da je društvena norma ili aspekt koji regulira sigurnost ljudi ozbiljno ugrožen. Pojam je stvorio sociolog Stanley Cohen, koji je istraživao način na koji su obožavatelji modnih i rock and rolla doživljavani kao prijetnja društvu 1960-ih i ranih 1970-ih. Moralna panika je očito postojala prije nego što je Cohen stvorio pojam. Gotovo svaki plesni stil uveden u 20. stoljeću stvarao je takvu paniku; čak je i valcer mnogo ranije bio osuđen kao siguran put u grijeh jer su se parovi zagrlili.
Većina novih glazbenih stilova, i ljubitelji takvih stilova, izazvali su – barem u maloj mjeri – moralnu paniku. Od ministara koji osuđuju zlo rock and rolla do značajnih vijesti o hipi kulturi i od smrti Kurta Cobaina do pokreta Gotha, ljudi se mogu značajno bojati da će pokvarljivi utjecaj vjerojatno uzrokovati štetu njihovoj djeci i njihovom načinu života. Ove zabrinutosti često su napuhane pretjeranim izvještavanjem u medijima o nekoliko događaja koji bi ukazivali da će sva djeca koja su uzela album Nirvane počiniti samoubojstvo ili da bi se sva djeca koja su stavila crno sjenilo odlučila obožavati vampire.
Izvještavanje medija često je ključno za stvaranje moralne panike, jer se određene priče u medijima dovode do smrti. To je zato što će tisak težiti da se uhvati za sve bizarne prirode kao zanimljivije od standardnih zločina. Na primjer, nekoliko slučajeva optužbi za sotonizam 1970-ih i ranih 1980-ih izazvalo je značajnu moralnu paniku. Mnogi su se ljudi uistinu bojali da se Sotona obožava u gotovo svakom gradu u SAD-u i da će njihova djeca “upasti” u sotonistički kult. Iako je gotovo svaki slučaj sotonskog rituala uglavnom odbačen nakon značajne istrage, to je još uvijek nešto što zabrinjava mnoge, a njihov strah raste iz napuhanog pogleda na opasnost.
Još jedan primjer moralne panike stvorili su klinci koji su igrali Dungeons & Dragons® ranih 1980-ih. Opet, iako su mnoge od ovih igara bile znatno nedužne, a mnogi igrači D&D-a sada su izvrsni članovi društva, smatralo se da bi upućivanje na “demone” ili čudovišta pokvarilo moralno ponašanje djece. Ako je netko tko je ikada igrao igru D&D počinio zločin, mediji će to sigurno otkriti i izvijestiti, stvarajući pretjerani strah da je D&D neusporedivo zlo i siguran znak da će se djeca pokvariti ako je zaigraju.
Postoji nekoliko vijesti koje su trenutno toliko popraćene da izazivaju značajan strah. Jedna posebna informativna emisija posvećuje svoje vrijeme hvatanju seksualnih grabežljivaca, barem jednom tjedno. Drugi primjer je emisija Nancy Grace na CNN-u, koja se čini da uglavnom prikazuje najstrašnije zločine nad ženama i djecom koji se mogu počiniti. Iako Grace ne izmišlja ove priče, njezino izvještavanje o njima može napuhati strah da se ta zla neprestano događaju, a posebno da su žene i djeca pod stalnom prijetnjom užasnog ubojstva ili zlostavljanja.
Na kraju, budući da moralna panika može biti usmjerena na određenu skupinu, može dovesti do toga da mafijaši napadaju članove te grupe ili pogrešno napadaju ljude koji su navodno članovi grupe. To je također dovelo do masovnih ubojstava ljudi za koje se čini da prijete samom tkivu društva. Suđenja i masovna pogubljenja vještica u Salemu, križarski ratovi, makartizam, pogromi i holokaust, sve se to može nazvati moralnom panikom.