Bioterorizam je oblik terorizma koji uključuje namjerno unošenje bioloških agenasa u okoliš ili zajednicu u svrhu izazivanja raširene bolesti i panike. Kao i drugi teroristički akti, bioterorizam je namijenjen stvaranju kaosa i potkopavanju morala, a može ga izvesti jedan pojedinac, teroristička organizacija ili čak državni akter koji želi koristiti terorističku taktiku za postizanje političkih ciljeva. Kako se ljudsko znanje o bolestima proširilo, rizik od bioterorizma se radikalno povećao, pogotovo jer nekoliko nestabilnih zemalja ima rezerve bioloških agenasa koje bi terorističke skupine potencijalno mogle prisvojiti i koristiti.
Ovaj oblik terorizma razlikuje se od biološkog ratovanja. Iako oba uključuju oslobađanje bioloških agenasa, biološki rat se događa na ili oko bojnog polja tijekom priznatog vojnog sukoba. Terorizam je, po svojoj prirodi, odvojen od legitimnog vojnog sukoba i uključuje asimetrične taktike koje su osmišljene da potkopaju društvo ili vladu. Korištenje virusa, bakterija i toksina u ratu zabranjeno je međunarodnim pravom, a bioterorizam je također strogo procesuiran.
Mnoge vladine agencije diljem svijeta imaju odjele posvećene istraživanju i sprječavanju bioterorizma. Biološki agensi su podijeljeni u tri klase, A, B i C, na temelju virulencije. Bolesti poput velikih boginja smatraju se klasom A, jer bi se potencijalno mogle brzo širiti i ubiti brojne ljude, dok su uzročnici klase B, poput žlijezda, manje virulentni, a agensi klase C sastoje se od stvari koje bi se potencijalno mogle koristiti oružjem jer su lako dostupne.
Povijest bioterorizma je davna. Jedan od prvih zabilježenih primjera dogodio se 600-ih godina prije Krista u Asiriji, kada je ergot korišten za kontaminaciju zaliha žitarica. Korištenje tijela žrtava kuge i velikih boginja u svrhu širenja bolesti također je dokumentirano diljem Europe i Azije kroz različita razdoblja u povijesti. Moderni bioterorizam postao je znatno opasnijim napretkom laboratorijske znanosti. U 20. stoljeću japanski kult Aum Shinrikyo privukao je veliku pozornost kada je pustio toksin ricin u tokijskoj podzemnoj željeznici, a u Sjedinjenim Državama niz pisama o antraksu 2001. izazvao je raširenu paniku.
Jedan od velikih problema s bioterorizmom je taj što se biološki agensi mogu širiti postupno i sporo inkubirati, stvarajući potencijal za širenje agensa prije nego što ljudi shvate što se događa. Biološki terorizam također može biti teško identificirati u početku, jer medicinsko osoblje i službenici za provođenje zakona možda neće odmah shvatiti što se događa kada pacijenti počnu tražiti liječničku pomoć. Kao rezultat toga, dobro tempiran i pažljivo planiran napad, posebno onaj koji uključuje genetski modificirane agense, mogao bi posijati raširenu paniku, zbrku, kaos i bolest u cijeloj regiji ili cijeloj naciji.