Iako je koncept sedam vrlina povezan s kršćanstvom, one su ga zapravo prethodile nekoliko stoljeća. Većina zaslužna je filozofu Platonu koji je nabrojao neke od njih. Treba napomenuti da ideja definiranja vrlih načina postojanja nije ograničena na kršćanstvo – u Bushidu je opisan i kodeks koji slijedi japanski samuraj, skup od sedam vrlina, iako se one razlikuju od tradicionalnih kršćanskih popisa. Teolozi i teoretičari mogu različito definirati vrline i one su doživjele neke promjene.
Neke od ranih opisanih kreposti tako su učinjene u spisu sv. Pavla, koji govori o tome da je najveća od tih vrlina ljubav. Ostale kreposti koje sveti Pavao navodi nazivaju se teološkim i to su vjera i nada. Preostale četiri vrline koje se obično navode nazivaju se kardinalnim vrlinama, a filozofi poput sv. Augustina i Tome Akvinskog razvili su konačne popise.
Kardinalne vrline su:
oprez
Pravda
uzdržavanje
Hrabrost ili hrabrost: snaga da se podnese teško ili da bude hrabar u suočavanju s preprekama.
Kao što je spomenuto, teološke vrline su:
Vjera
Nada
Ljubav ili milosrđe: ljubav i dobročinstvo se često smatraju zajedno i općenito znače djelovanje na nesebičan način s ljubavlju prema drugima.
Drugi popis od sedam vrlina razvijen je kao protuteža sedam smrtnih grijeha, a to su požuda, proždrljivost, pohlepa, lijenost, gnjev, zavist i ponos. Odnosno, protuteža osobina koje kršćani trebaju posjedovati su: čednost, umjerenost, milosrđe, marljivost, strpljivost, dobrota i poniznost. Kad su se ljudi usmjerili prema postizanju i ispoljavanju ovih kvaliteta, mogli su, nadamo se, izbjeći sedam smrtnih grijeha.
Ponekad kršćani dodaju osam vrlina na bilo koji popis vrlina — pravednost. Međutim, neki tvrde da bi druge vrline uključivale pravednost, posebno milosrđe i umjerenost.
Bushido je preveden kao “Put ratnika” i bio je to viteški kodeks ponašanja kojeg su slijedili japanski samuraji na temelju teorija budizma i konfucijanizma. U Bushidu, pojedinac također mora slijediti sedam vrlina. To su ispravnost, hrabrost, dobrohotnost, poštovanje, poštenje, odanost i čast.
Druge skupine imaju ili su imale slične kodove, uključujući europske vitezove tijekom srednjovjekovnog razdoblja. Iako su se popisi vrlina razlikovali, neke su općenito uključene bile hrabrost, pravda, plemenitost, milosrđe, vjera, nada i snaga. Naravno, neke vrline navedene za vitezove imale su više veze s praktičnim razvojem vještina. Na primjer, biti dobar konjanik može se smatrati viteškom vrlinom.
U filozofiji i religiji postoje i druge slične ideje. U konfucijanizmu se red dobiva kroz pet ispravnih odnosa definiranih kao otac/sin, stariji brat/mlađi brat, muž/žena, mlađi ljudi prema starijima i podanik/vladar. U budizmu, plemeniti osmostruki put definira one načine na koje se osoba može osloboditi patnje. To su ispravan pogled, ispravna namjera, ispravan govor, ispravno djelovanje, ispravan život, ispravan trud, ispravna svjesnost i prava koncentracija. U suštini ideja o vrlinama zasigurno nije jedinstvena za kršćanstvo i mnoge filozofije i religije koje su bile daleko prije nje tražile su od sljedbenika da djeluju ili “budu” na određeni način kao sredstvo za postizanje neke vrste spasenja ili poretka.