Butan je plinovita komponenta prirodnog plina, slično kao što je benzin komponenta sirove nafte. Dok se naftni proizvodi poput benzina rafiniraju, proizvodi prirodnog plina se ekstrahiraju. Butan se također može proizvesti iz sirove nafte, ali u znatno manjim količinama. Često se dodaje običnom benzinu kako bi se poboljšao njegov učinak bez stvaranja vrlo hlapljivog proizvoda. Plin se također koristi u sustavima hlađenja i grijanja, te kao gorivo za upaljače.
Kemijska formula za butan je C4H10, što znači da se molekula sastoji od četiri ugljikova atoma okružena s deset atoma vodika kako bi tvorila ravnu liniju. Pomalo izgleda kao četverosegmentna karbonska gusjenica s deset vodikovih nogu. Ovaj oblik se tehnički naziva n-butan, gdje n znači “normalan”. Ima srodnika koji se zove izobutan, koji se prvenstveno koristi kao zamjena za rashladni freon u sustavima hladnjaka.
Butan je jedan od desetaka plinova dobivenih iz sirovog prirodnog plina. Često se kombinira s propanom kako bi se dobio proizvod koji se naziva tekući propan plin (LPG). Ovo je plin u bocama koji se prodaje za upotrebu u pećima za kampiranje i vanjskim roštiljima na plin. Propan može isporučiti više energije, ali butan ima određeno svojstvo koje ga čini idealnim za zadržavanje: kada se komprimira, vrlo brzo postaje tekućina. Međutim, nakon što se pusti u zrak, reagira s izvorom paljenja i postaje vrlo zapaljiv plin. Za razliku od nekih drugih derivata prirodnog plina, plin ispušta samo ugljični dioksid kao otpadni proizvod, a ne ugljični monoksid.
Ljudi mogu pomno pogledati prozirni upaljač za cigarete kako bi vidjeli butan u tekućem stanju. Nakon što držač pritisne ventil, tekućina gubi tlak i ponovno postaje plinovita. Plamen je sličan gorućoj svijeći, jer se butan smatra “parafinskim” plinom. Tekućina koja ostane u upaljaču polako se izbacuje, slično kao što fitilj svijeće uvlači samo dovoljno tekućeg voska da zadrži plamen.