Buđenja i pogrebi su i ceremonije koje se održavaju u čast mrtvima, a pojavljuju se u mnogim različitim kulturama. Ključna razlika između bdenja i sprovoda je u tome što je bdenje vrijeme pohoda i komemoracije mrtvih, dok je sprovod formalna ceremonija koju vodi službenik. U mnogim slučajevima, i bdenje i sprovod održavaju se kao dio niza rituala koji su namijenjeni obilježavanju smrti voljenog člana obitelji, prijatelja i člana zajednice.
Tradicionalno, bdenje se održava u noći prije sprovoda. Polaznici bdenja ostaju budni cijelu noć s tijelom, koje je postavljeno tako da ljudi mogu posjetiti i družiti se s pokojnikom. Povijesno gledano, sprovodi su se održavali dan nakon smrti, kako bi se ljudima dalo vrijeme da se okupe za događaj, a tijelo bi bilo položeno u kući pokojnika ili člana obitelji, što je omogućilo članovima zajednice da posjete. Neke kulture zadržavaju ovu tradiciju, dok druge drže bdenje u pogrebnom poduzeću, au nekim slučajevima tijelo možda uopće nije prisutno.
Na bdenju ljudi jedu, razmjenjuju priče o mrtvima, pjevaju tradicionalne pjesme i jadikovke te podržavaju članove obitelji pokojnika. Različite kulture imaju različita uvjerenja o bđenju, ali općenito ljudi ostaju budni cijelu noć s pokojnikom u znak poštovanja, iako buđenja zapravo mogu postati prilično burna, osobito u ranim jutarnjim satima. Buđenje i sprovod ponekad se mogu kombinirati, a službenik obavlja službu ujutro nakon bdenja.
Na sprovodu se obavlja vjerska ili svjetovna služba za pokojnika. Vodi ga službenik koji može pozvati članove publike da govore o pokojniku, a tijekom sprovoda mogu se obaviti i kulturno važni rituali. Događaj obično uključuje molbu za milosrđe za dušu umrlog i proslavu života pokojnika. Nakon sprovoda, tijelo se može pokopati, kremirati ili na drugi način zbrinuti, a u nekim slučajevima sprovod se održava na grobu, što omogućuje članovima pogrebne stranke da prisustvuju ukopu.
Pogrebni običaji diljem svijeta prilično su raznoliki. U judaizmu, na primjer, mrtvi se tradicionalno pokapaju prije zalaska sunca na dan kada umru, a nakon smrti slijedi razdoblje žalosti poznato kao shiva, u kojem članovi obitelji slijede vrlo precizna pravila i ugošćuju posjetitelje u svojim domovima. U New Orleansu poznati jazz sprovod popraćen je glazbenim maršom kroz grad, dok u drugim regijama ljudi razvijaju vlastite običaje i tradiciju ukopa. Ljudi koji prisustvuju bdenjima, pogrebima i drugim pogrebnim ritualima u kulturi koja nije njihova, možda će htjeti istražiti kako bi znali što mogu očekivati.
Pravila ponašanja na bdenju i na pogrebu također se mogu značajno razlikovati. Buđenja, također poznata kao posjete, obično su neformalnija i ležernija, s ljudima koji ulaze i izlaze kako bi izrazili sućut i priče, dok pogrebi obično imaju stroža pravila ponašanja. U oba slučaja ljudi su skloni oblačiti se u tmurnu odjeću, a osjetljivi su u blizini bliskih prijatelja i obitelji pokojnika iz poštovanja prema njihovom emocionalnom stanju.