Stilovi učenja odnose se na različite načine na koje su različiti ljudi najbolje sposobni naučiti nove informacije. Ideja o različitim stilovima učenja proizašla je iz opsežnog psihološkog istraživanja, utvrđivanja kako ljudi primaju nove informacije, mentalno kodiraju te informacije za pohranu, a zatim se kasnije prisjećaju te pohranjene informacije. Dok su se tradicionalni oblici obrazovanja fokusirali samo na jedan ili dva različita stila učenja, noviji pristupi obrazovanju uveli su veći fokus na korištenje više stilova učenja kako bi se osiguralo da različiti učenici mogu učiti što je učinkovitije.
Iako različite škole mišljenja mogu uzeti u obzir različite stilove učenja, postoji pet općih stilova, s dva druga društvena stila, u koja ljudi obično upadaju. Pet glavnih stilova su vizualni, zvučni, verbalni, fizički i logički. Uz ovih pet stilova, postoje i društveni i usamljeni stilovi učenja. To nisu nužno međusobno isključivi stilovi i ljudi obično uče na više načina unutar tih različitih stilova.
Vizualno ili prostorno učenje odnosi se na ljude koji najučinkovitije uče kroz ono što mogu vidjeti. Ljudi koji su vizualni učenici često više vole biti ispred učionice kako bi im pogled bio neometan, a vidjeti izraze lica i govor tijela učitelja također može biti važno za njihovo učenje. Vizualni učenici također obično imaju velike koristi od vizualnih pomagala kao što su grafikoni, grafikoni, slike i dijagrami. Slušno, ili slušno-glazbeno, učenici najbolje mogu učiti putem slušnog materijala. Ovakvi učenici imaju koristi od usmenih predavanja i često sami čitaju naglas kada obrađuju materijal u udžbeniku.
Verbalni ili lingvistički učenici obično najbolje uče kroz jezik, i kroz slušanje i čitanje. Ove vrste učenika imaju veliku korist od jezika i često se ističu u nastavi gdje je jezik naglašen, kao što su engleski i čitanje. Fizički ili kinestetički učenici često najbolje uče radeći stvari fizički. Ove vrste učenika mogu se dobro snaći u nastavi prirodoslovlja s velikim laboratorijskim radom ili u sportu i drugim fizičkim aktivnostima. Fizički učenici također imaju tendenciju da dobro uče dok se kreću, a mali pokreti poput tapkanja olovkom, tapkanja prstima na nogama ili pomicanja u sjedalu ponekad mogu poboljšati njihovo učenje.
Logički ili matematički učenici imaju tendenciju učiti kroz logičko razumijevanje kako stvari funkcioniraju i kako se odnose. Ove vrste učenika često prave popise i imaju tendenciju izvrsnosti u matematici i znanosti; u drugim predmetima mogu često pitati kako su stvari povezane ili međusobno povezane. Socijalni učenici dobro uče u grupama, bilo u cijelom razredu ili u raspravama u malim grupama. Usamljeni učenici obično najbolje uče kroz samostalno učenje ili radeći sami. Upotreba više tehnika i pristupa koji koriste prednosti različitih stilova učenja može biti važna za učitelja kako bi učinkovito dosegao sve učenike u učionici i pomogao im u učenju gradiva.