Megacrkva je crkva s kongregacijom od 2,000 ili više ljudi, a neke megacrkve imaju i do 50,000 vjernika. Pokret megacrkve započeo je u Sjedinjenim Državama 1950-ih, a najjači je i dalje u Sjevernoj Americi, iako se proširio na neke dijelove Azije, posebice Koreju. Te su crkve također poznate kao “crkve tražitelja”, jer služe prvenstveno novim kršćanima i tražiteljima, a ne kršćanima koji već pohađaju bogoslužje.
Dizajn megacrkve je mnogo više od same crkve. Obično megacrkve na čelu s jednim karizmatičnim službenikom, koji preuzima većinu službi u crkvi. Crkva također uključuje monumentalno pomoćno osoblje koje se bavi svakodnevnim radom crkve, a dodatno je podupire i velika baza volontera i donatora.
Mnoge megacrkve su više poput malih sela, sa širokim rasponom sadržaja uz glavnu dvoranu za bogoslužje, koja u nekim slučajevima može primiti i do 16,000 ljudi za usluge. Megacrkva također obično ima dovoljno parkirališta s šatlovima, sportskim klubovima, restoranima, knjižarama i širokim spektrom drugih usluga u ponudi, omogućujući ljudima da obavljaju zadatke dok odlaze u crkvu. Megacrkve su također strukturirane tako da budu odredišta za cijelu obitelj, s ciljanim programima za mlade koji su osmišljeni da zabavljaju mlade kršćane dok njihovi roditelji pohađaju pojednostavljene službe u glavnom crkvenom području.
Mnoge megacrkve imaju vrlo aktivne programe širenja i rada u zajednici, u nadi da će doprijeti do još većeg broja potencijalnih obraćenika. U tim programima često rade uglavnom volonteri koji besplatno doprinose radu crkve kao dio svoje predanosti služenju, a oni se kreću od edukativnih seminara do donacija rada za izgradnju domova za siromašne. Organiziranje svega ovoga zahtijeva crack tim administratora koji su predani, talentirani i iznimno motivirani.
Većina megacrkava izdanak je protestantske crkve i smatra se da su uglavnom neovisne. Neki su postali toliko uspješni da su uspjeli uspostaviti satelitske lokacije, s glavnim uslugama koje se prenose izvan mjesta po satelitu.
Pokret megacrkve žestoko su kritizirali ljudi koji smatraju da nudi verziju “svjetla kršćanstva”, a istovremeno odvodi vjernike od manjih kongregacija. Dok bi se optužba o svjetlu kršćanstva zasigurno mogla potvrditi ležernim propovijedima i pop glazbom umjesto himnama, megacrkve općenito ne kradu štovatelje iz drugih crkava, zbog fokusa na nedavne obraćenike. Osim toga, tvrde pristaše megacrkava, iako je kršćanska poruka možda lakša nego što je u nekim crkvama, ona također dopire do mnogo većeg broja ljudi, a ako su nečiji cilj obraćenici, megacrkve zasigurno obavljaju jumansku dužnost.