Kisela kiša je pojam koji obuhvaća nekoliko načina na koje kiseline padaju s neba i uzrokuju štetu okolišu. Te kiseline potječu od onečišćenja zraka, prvenstveno plinova sumpornog dioksida i dušikovog oksida. Mogu pasti u obliku kiselih taloga ili se vratiti izravno kao kisele čestice i plinovi. Štete od kiselih kiša mogu varirati od onečišćenih vodotoka do korodiranih kipova i zgrada do izravnih učinaka na ljudsko zdravlje.
Najgore posljedice kiselih kiša na ekologiju vidljive su u vodenim putovima, kao što su jezera, potoci i močvare. Najosjetljivija područja su ona koja se nalaze u slivovima u kojima tlo nije jako učinkovito u neutraliziranju kiselih spojeva. Kada se to dogodi, voda postaje kiselija. To znači da ima niži pH. Osim toga, aluminij se ispušta u vodu iz tla i vrlo je toksičan za mnoge oblike vodenog svijeta.
Neke biljke i životinje mogu podnijeti kiselu vodu, ali druge će umrijeti kako se pH smanjuje. Dok su neka jezera prirodno kisela, pH većine potoka i jezera je između šest i osam. Kada pH padne na pet, većina ribljih jaja se neće izleći. Neke odrasle ribe će uginuti na nižim pH razinama, uzrokujući da neka kisela jezera budu potpuno lišena ribe. Čak i ako ribe prežive, mogu biti pod fizičkim stresom i nesposobne se učinkovito natjecati za stanište i hranu.
Novija istraživanja su identificirala učinke kiselih kiša u plitkim vodama obalnog oceana. Sveukupni ocean nije jako pogođen, ali utjecaj kiselih kiša je pojačan u vodama blizu obale. Oni rezultiraju nižim pH i smanjenjem skladištenja ugljika.
Smanjena količina ugljika znači da organizmi kao što su koralji, morski ježinci i neke vrste planktona gube sposobnost stvaranja svojih tvrdih vanjskih ljuštura. Ove vrste organizama nužne su za osiguravanje hrane i uvjeta za život drugim oceanskim stvorenjima. Njihova smrt mogla bi imati ozbiljne posljedice na oceanske ekosustave. Na primjer, koralji tvore grebene koji pružaju stanište za značajan broj morskih organizama.
Taloženje dušika iz atmosfere utječe na ekologiju slatkih voda i oceana. Može uzrokovati masivni rast algi. Neki od njih mogu biti otrovni i izravno utjecati na ljude kontaminirajući školjke. Uobičajeni učinak rasta algi je da se potroši sav kisik u vodi. To može uzrokovati stvaranje mrtvih zona.
Šume su još jedan ekosustav koji očituje učinke kiselih kiša. Ovo je kombinacija izravnog djelovanja na lišće i iglice drveća, te promjena u kemiji tla i mikrobiologiji. To se može dogoditi osobito u visokim planinskim predjelima, gdje su stabla okružena maglom i oblacima koji imaju više kiseline od lokalnih padalina. To može uzrokovati gubitak esencijalnih hranjivih tvari u lišću.
Osim toga, kisele kiše uzrokuju ispiranje hranjivih tvari iz tla, pa su one nedostupne biljkama. Naknadno oslobađanje aluminija otrovno je za drveće i biljke. Sniženi pH također može ubiti korisne mikroorganizme u tlu.
Smatra se da kisele kiše same po sebi ne uzrokuju smrt stabala u šumama. Znanstvenici smatraju da ih to predisponira na druge stresove, kao što su oštećenje kukaca, suša, bolesti ili hladno vrijeme. Djelujući u skladu s ovim drugim čimbenicima, neke šume u područjima s velikim količinama kiselih kiša potpuno su izumrle.
Učinci kiselih kiša na ljudske materijale, kao što su kipovi, bili su znatni. Osim štete uzrokovane kiselim kišama, suho taloženje kiselih čestica je značajan čimbenik u propadanju ovih predmeta. Posebno su ranjive zgrade i kipovi od vapnenca i mramora. U mnogim područjima strukture su znatno korodirane, a nadgrobne oznake su se oljuštile. Metalne predmete, poput bronce i bakra, također može nagrizati kisela kiša.
Na ljudsko zdravlje mogu izravno utjecati kisele čestice. Čestice se mogu zadržati u plućima. Izloženost česticama u zraku povezana je s povećanom smrtnošću od bolesti srca i pluća. Također, takvi spojevi povećavaju sklonost bronhitisu i astmi kod izloženih osoba.