Zlo oko je praznovjerno uvjerenje da neki ljudi mogu naštetiti drugima gledajući ih na određeni način. Osoba koja nekome zaoštri oko može to učiniti namjerno kako bi nanijela štetu, ili nenamjerno, kao rezultat osjećaja zavisti prema osobi koju gleda. Žrtva može pretrpjeti posljedice poput opće loše sreće, bolesti ili čak smrti.
Najčešća varijanta zlog oka u folkloru je ona koju proizvodi zavidni pogled. Stoga je to opomena i protiv grijeha zavisti i grijeha pretjeranog ponosa. Prokletstvo se može dati ne samo drugim ljudima, već i djeci, stoci i neživim predmetima na koje se gleda sa zavišću.
Ovo vjerovanje potječe s Bliskog istoka, mediteranske Europe te južne i središnje Azije. Prisutan je u islamskom i židovskom predanju i proširio se na Sjevernu Europu i Ameriku. Smatra se da su u nekim područjima plave oči posebno sklone izazivanju zlog oka. To može biti zato što plavooki stranci vjerojatno nisu upoznati s lokalnim običajima i tabuima u pogledu gledanja drugih ili divljenja tuđem posjedu ili djeci.
Narodni lijekovi protiv učinaka zlog oka obiluju. Kohl, jedna od najstarijih svjetskih kozmetika, stoljećima se tradicionalno nanosi oko očiju muškaraca, žena i djece na Bliskom istoku kao oblik zaštite. U Indiji se na obraze iz istog razloga nanosi crveni pigment zvan kumkum, a u Bangladešu se na čelo djece crtaju crne točkice kako bi se to spriječilo. Mnogi lijekovi uključuju spaljivanje određenih tvari i/ili recitiranje određenih molitava.
Amuleti su jedna od najčešćih zaštita od uroka. Vjerovalo se da su u starom Rimu razni falični amuleti i opscene geste rukama odagnale prokletstvo. Zaštitni nakit posebno je čest u Turskoj, gdje je dizajn nalik na plave oči poznat kao nazar. Na Bliskom istoku, amajlija poznata kao hamsa ruka ima dizajn oka i kaže se da štiti onoga tko ga nosi. Hamsa ruka je vjerski značajna i za Židove i za muslimane.