Bruto nacionalna sreća (GNH) je kvantitativna mjera sreće stanovnika jedne nacije. Koncept je skovao kralj Jigme Singye Wangchuck iz Butana 1972. godine, kao dio cjelokupnog pristupa upravljanju koji je naglašavao holističke mjere razvoja i zdravlja stanovništva nacije. Iako je sreću po svojoj prirodi vrlo teško izmjeriti, neki ljudi misle da bi ona mogla biti izvrsna nadopuna objektivnijim mjerama poput bruto nacionalnog proizvoda nacije.
Koncept bruto nacionalne sreće ukorijenjen je u duhovnim vrijednostima budizma, koji veliku vrijednost pridaju sreći i zadovoljstvu. Zagovornici korištenja ovog mjerenja kao pokazatelja razvoja vjeruju da materijalni razvoj može biti popraćen stanjem sreće za većinu građana nacije ako se razvojem dobro upravlja i ako je sreća važna vrijednost za vladu. Sličan koncept je Indeks humanog razvoja Ujedinjenih naroda, koji uzima u obzir pitanja poput zdravstvene skrbi i obrazovanja pri izračunu ukupnog zdravlja nacije.
Postoje četiri glavna lokusa bruto nacionalne sreće. Jedan od najvažnijih u šumovitom Butanu je održavanje netaknutog i zdravog okoliša koji je u stanju ravnoteže. Korištenje okoliša idealno bi trebalo biti održivo i skladno; neki ljudi cijelu zemlju uspoređuju s nekom vrstom parka, budući da se okoliš Butana revno čuva.
Osim toga, mjerenje uključuje razmatranje čuvaju li se i promiču vrijednosti i uvjerenja neke kulture ili ne, a također promatra kako se vodi društveno-ekonomski razvoj. Za visok indeks, razvoj bi idealno trebao biti održiv i pravičan, uključivati sve u društvu i biti praktičan dugoročno. Ovo mjerenje također uzima u obzir ulogu vlade u zdravlju i sreći njezinih ljudi.
Sam Butan jedna je od najnerazvijenijih nacija na svijetu, što ga je dovelo do niskog ranga ekonomskih indeksa nacionalnog zdravlja. Međutim, moguće je da će promicanje bruto nacionalne sreće dugoročno koristiti Butanu poticanjem umjerenog, održivog razvoja koji aktivno koristi zemlji. Mnoge zemlje u razvoju borile su se s iskorištavanjem i drugim razvojnim problemima koje Butan želi izbjeći svojom holističkijom procjenom nacionalnog zdravlja.
Iako bi se indeks mogao koristiti za druge zemlje osim Butana, možda će zahtijevati neke prilagodbe. Na primjer, ne dijele sve zemlje budističke vrijednosti. Konačno, koncept ilustrira potrebu za procjenom zemlje s nekoliko različitih stajališta; nije važno je li zemlja dobro razvijena, na primjer, ako je bogatstvo samo u rukama nekolicine, ili ako veliki dio stanovništva ne zna čitati.