Izraz “šok od granate” korišten je tijekom Prvog svjetskog rata za opisivanje akutnih reakcija na stres koje su pokazali mnogi vojnici na bojnom polju. Kada se ne rješavaju, kratkoročne borbene reakcije na stres mogu dovesti do dugotrajnijih problema, poput posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP). Proučavanje reakcija na stres u borbi značajno je uznapredovalo od Prvog svjetskog rata, kada su vojnici s šokom od granate obično bili tretirani kao zlobnici koji su pokušavali izaći iz borbi.
Brojni žargonski izrazi korišteni su za označavanje reakcija na stres u borbi, uključujući srce vojnika, ratnu neurozu i umor od bitke. Mnogi od ovih izraza, poput šoka od granate, dolazili su s pežorativnim implikacijama gdje su trebali sugerirati da su vojnici koji su patili od ovih stanja kukavice, a ne ljudi koji doživljavaju istinsko psihičko i fizičko opterećenje. Negativni stavovi o učincima borbenog stresa doveli su do nedostatka mogućnosti liječenja za vojnike koji pate od akutnih stresnih reakcija.
Nekoliko stvari su znakovi šoka od školjke. Najčešće se čini da su vojnici dezorijentirani i nesposobni se usredotočiti. Oni također mogu doživjeti brojne reakcije autonomnog živčanog sustava poput drhtanja, noćnih mora, trzanja, glavobolje, umora, nesanice, vrtoglavice, tjeskobe i razdražljivosti, između ostalog. Stopa reakcija na stres u borbi ima tendenciju rasta kako se povećava stopa ozljeda i smrti. U rovovima Prvog svjetskog rata 10% stradalih je bilo razorno, a stope reakcija na borbeni stres bile su iznimno visoke.
Liječnici koji su liječili vojnike tijekom Prvog svjetskog rata isprva su vjerovali da je šok od granate i s njim neslavno povezan “zurenje na tisuću metara” rezultat fizičke traume mozga uzrokovane neposrednom blizinom eksplodirajućih granata. Liječnici su obično propisivali odmor izvan fronta časnicima koji su pretrpjeli šok od granate, dok su vojnici često bili optuženi da su kukavice i poslani odmah natrag na bojište. Neki su strijeljani zbog kukavičluka ili kažnjeni na razne kreativne načine što je nedvojbeno povećalo njihovu emocionalnu nevolju.
Moderne vojske prepoznaju taj takozvani “šok od granate” u stvarnom i složenom stanju. Različite tehnike se koriste za smanjenje rizika od šoka granata među vojnicima, uključujući vježbe za izgradnju morala i pružanje dovoljno hrane, skloništa i odmora. U borbenim situacijama u kojima je moguća reakcija na stres, vojnicima se uz fizičke mjere nudi savjetovanje i psihijatrijska podrška. Liječenje reakcija na stres u borbi često se nudi u blizini bojnog polja, omogućujući vojnicima da se vrate kada se proglase sposobnima za dužnost. Neki ljudi vjeruju da bi politika vraćanja vojnika u rat nakon što su doživjeli reakciju na borbeni stres mogla biti opasna, jer može dovesti do dugotrajnog PTSP-a.