Zona udobnosti se obično definira kao područja u životu u kojima se ljudi osjećaju najugodnije i može se smatrati mentalnim, a ne fizičkim prostorom. Očito, fizički aspekti udobnosti mogu utjecati na to gdje će se osoba osjećati opušteno, ali obično je to zato što te fizičke stvari mozak tumači kao sigurne. Na primjer, zona udobnosti neke osobe može uključivati definiranje sjedenja na svom udobnom kauču kod kuće kao udobnog, a ta osoba može osjećati izrazitu nelagodu ako mora raditi nešto drugo, na primjer prisustvovati zabavi u tuđoj kući umjesto da bude u kući i provoditi vrijeme na kauču. Ovaj događaj može osobu izbaciti iz njezine “zone”.
Veliki dio razloga zbog kojih se raspravlja o zonama udobnosti jest taj što one postaju pouzdani prediktor za ponašanje ili reakciju ljudi na situacije, a na njih se može gledati kao na stagnirajući element u životima ljudi. Ostanak unutar zone udobnosti koja ne dopušta mentalno širenje ili razmatranje novih ideja znači da će ljudi ostati relativno isti tijekom života. Vanjski čimbenici mogu najviše doprinijeti rušenju zonskih barijera. Velike tragedije ili promjene u životu mogu potaknuti ljude na promjenu. Za stvari poput napada na američko tlo 11. rujna 2001. moglo bi se reći da su svi Amerikanci bili potisnuti iz udobnog uvjerenja da je Amerika na neki način sigurna od terorizma, a to je pridonijelo načinu na koji će Amerikanci tumačiti svaki događaj koji je uslijedio, pa čak i kako su drugačije bi protumačio američki ustav kako bi se vratio u zonu udobnosti u kojoj se ti napadi ne bi mogli dogoditi.
Namjerno napuštanje zone udobnosti prilika je za osobni rast, a ne mora biti uzrokovana drastičnim ili teškim događajima. Studenti koji idu na fakultet često otkriju da su zamoljeni da pogledaju nove ideje i interpretacije, a to može potaknuti studenta da mentalno proširuje zone i procjenjuje stvari na nove načine. Napuštanje udobnosti domova također mijenja percepciju zona udobnosti, a učenici uče da moraju redefinirati prostor koji mentalno smatraju “domom”. Nekima bi moglo biti iznimno olakšano kada doista stignu posjetiti kuću, posebno tijekom prvih nekoliko godina škole kada nova zona udobnosti nije u potpunosti definirana.
Zapravo, tijekom godina rasta i razvoja, djeca, a potom i mladi odrasli stalno se traže da prošire svoje zone, da preuzmu nove ideje, da složenije analiziraju stvari i da tumače svoj svijet na rastući način. Međutim, mnogi ljudi smatraju da, iako se očekuje da će se definicija zone udobnosti proširiti u mladosti, nakon što ove faze “rastanja” prođu, ljudi mogu stagnirati. Mogu se odbiti više kretati ili razmišljati o idejama koje se razlikuju od njihovih vlastitih definicija udobnosti.
Knjige o osobnom razvoju često se fokusiraju na ovo pitanje učenja kako se protegnuti izvan definiranih zona kako bi se nastavio osobni rast. U konačnici, mentalna udobnost može biti neprijatelj koji ljude sprječava da nastave putem promjene. Ipak, oni koji pozdravljaju izlazak izvan svojih definiranih zona mogu imati život učenja i razvoja pred sobom.