Knjižnica palače Lambeth sadrži službeni arhiv nadbiskupa Canterburyja, te kao takav sadrži i povijesne zapise za Englesku crkvu. Knjižnica je smještena u sklopu palače Lambeth, koja je već oko 800 godina službena rezidencija nadbiskupa Canterburyja. Od svog početka 1610. godine, knjižnica u Londonu otvorena je za javnost. Njegove zbirke uglavnom se tiču crkvene povijesti, ali postoje i drugi značajni predmeti, poput genealoških zapisa, arhitektonskih zapisa te društvene i lokalne povijesti.
Broj tiskanih knjiga u zbirci koja se nalazi u knjižnici palače Lambeth iznosi oko 200,000. Mnoge knjige, oko 30,000 1700, datiraju prije XNUMX. Neke od njegovih knjiga su rukopisne, nastale prije nego što je izumljen tiskarski stroj. Knjižnica posjeduje uzorke rukopisa kraljice Elizabete I. i kralja Henrika VIII., pri čemu je uzorak Henrika VIII napisan rukom na dokumentu koji brani njegov brak s jednom od njegovih šest žena.
Društvena povijest također se može pronaći u knjižnici. O bombardiranju Londona od strane Njemačke tijekom Drugog svjetskog rata, na primjer, govori se u crkvenoj korespondenciji tog vremena. U knjižnici se također nalaze povijesni bodež i oklop nadbiskupske kornjače koju je slučajno ubio vrtlar u palači, neviđen dok je hibernirala.
U svojim ranim godinama, palača Lambeth se također zvala Lambeth House ili Manor of Lambeth. Čak i prije nekoliko stotina godina posjetitelji su Knjižnicu palače Lambeth smatrali impresivnom, a reakcija Petra Velikog zabilježena je kao zaprepaštena 1698. zbog silnog broja djela na njezinim policama. Jakova I. nazvao je knjižnicu “spomenikom slave”.
Dobar dio knjižnice palače Lambeth nalazi se unutar Velike dvorane palače. Dijelove dvorane bilo je potrebno rekonstruirati nakon bombardiranja u Drugom svjetskom ratu, ali i nakon engleskog građanskog rata. Danas posjetiteljima nije potreban termin za ulazak u cijenjenu knjižnicu i njezine zbirke dostupne su svima. Za prvi posjet, međutim, potrebno je da gosti dobiju posebnu kartu prije korištenja objekta, a karta vrijedi pet godina. Za dobivanje ulaznice za gledanje materijala proizvedenih nakon 1800. posjetitelj mora predočiti dvije aktualne fotografije i dokaz adrese, a za gledanje starijih materijala također je potrebno predočiti pismo upoznavanja.