Posjedovanje putovnice Europske unije (EU) osobi daje nekoliko pogodnosti. Omogućuje osobi da putuje, radi i živi u bilo kojoj zemlji EU-a bez vize. Jedini način na koji osoba može dobiti EU putovnicu je da postane državljanin neke zemlje EU. To se postiže rođenjem u zemlji EU-a, precima koji su bili državljani zemlje EU-a, služenjem vojnog roka ili procesom koji se naziva naturalizacija.
Mnogi ljudi pogrešno vjeruju da postoji stvarna univerzalna “EU putovnica”. U stvarnosti, putovnica EU je putovnica koju izdaje bilo koja zemlja EU. Putovnice EU izdaju se samo osobama koje su državljani neke zemlje EU. Stanovnici EU-a mogu živjeti i raditi negdje drugdje u EU-u, ali posjeduju putovnice iz zemlje porijekla.
Svaka od 27 država članica EU ima svoj poseban skup zakona i zahtjeva za dobivanje državljanstva u toj zemlji. Kontaktiranje ureda za imigraciju određene zemlje najbolja je opcija za pronalaženje ovih informacija. Obično su dostupne samo četiri opcije da postanete građanin.
U većini slučajeva, čak i ako je netko rođen u zemlji EU-a, on ili ona još uvijek ne dobivaju automatski državljanstvo. Na primjer, ako je osoba rođena u Njemačkoj, dobiva državljanstvo samo ako je barem jedan roditelj živio u zemlji najmanje osam godina. Međutim, rođenje u zemlji čini proces prijave bržim i lakšim.
Neke zemlje dopuštaju i državljanstvo kroz vojnu službu. To nije uobičajen niti jednostavan način za dobivanje EU putovnice. Ova metoda državljanstva se ne preporučuje većini ljudi.
Uobičajena je zabluda da osoba može podnijeti zahtjev za EU putovnicu ako se uda za državljanku EU-a. U stvarnosti, to će toj osobi dati boravak u zemlji, ali će i dalje morati proći kroz proces naturalizacije, koji traje godinama. Tek nakon određenog vremena boravka u toj zemlji i polaganja ispita propisanih državom, netko može dobiti državljanstvo.
Možda je najlakši način za stjecanje državljanstva i putovnice porijeklo predaka. Svaka država članica EU-a ima različita pravila za ljude koji pokušavaju iskoristiti veze svojih predaka za dobivanje državljanstva. Neke zemlje zahtijevaju izravniju liniju podrijetla, što znači da barem jedan roditelj mora imati državljanstvo te zemlje. Drugi su blaži i dopuštaju osobi da dobije državljanstvo preko pradjedova i prabaka ili čak niže u obiteljskoj liniji.