Nagrade Tony mnogi smatraju ekvivalentom Oskara za svijet kazališta. Od 1947. godine, Tonys se svake godine dodjeljuje za predstave, mjuzikle i oživljavanja na američkoj kazališnoj sceni. Trenutno se nagrade dodjeljuju u 27 kategorija na godišnjoj smotri, iako se neke dodatne nagrade dodjeljuju na zasebnim svečanostima.
Iako se obično nazivaju Tonys, nagrade koje dodjeljuju American Theatre Wing i The Broadway League pravilno se nazivaju Nagrada Antoinette Perry za izvrsnost u kazalištu. Nagrade su nazvane po Antoinette Perry, legendi američkog kazališta i suosnivačici American Theatre Winga. Iako su prvi put dodijeljene 1947., nagrade Tony nisu stekle pravo priznanje sve do 1949., kada je prvi put dodijeljen slavni kipić medaljona.
Poput Oscara, pobjednike biraju članovi američke kazališne zajednice. Nominacije vrši odabrana skupina od 30-ak kazališnih profesionalaca, a o njima glasa oko 750 pozvanih kazališnih profesionalaca. Uz iznimku nekoliko diskrecijskih kategorija, poput nagrade za najbolje regionalno kazalište, pobjednici se proglašavaju na svečanosti u travnju svake godine. Od 1967. godine dodjela se emitira na televiziji, a od prijelaza u 21. stoljeće stekla je značajnu popularnost kao estradna emisija.
Kategorije za nagrade Tony pokrivaju mnoga područja kazališta, kako tehnička tako i kreativna. Glavne nagrade su za najbolju predstavu i najbolji mjuzikl, počasti koje se smatraju usporedivim s osvajanjem Oscara za najbolji film. Druge glavne kategorije uključuju nagrade za glumu, režiju i dizajn. 2008. važnost dizajna zvuka za kazalište konačno je prepoznata uvođenjem nagrada Tony za najbolji dizajn zvuka u igranim i glazbenim kategorijama.
Zbog nevjerojatne tradicije povijesti u kazališnom svijetu, Tony se također daje i žestoko traži za najbolje preporode. To omogućuje kazališnim kućama primanje obavijesti za izvanredne produkcije predstava i mjuzikala koji su prethodno proizvedeni. Smrt prodavača Arthura Millera i Privatni životi Noela Cowarda posljednjih su godina nagrađeni Tonyjem za najbolje oživljavanje predstave. The King and I, Fiddler on the Roof i Cabaret svi su osvojili nagradu Tony za svoje originalne produkcije i u kategoriji najboljeg oživljavanja glazbe.
Tonyjevi doista pate od određene količine kritika sličnih onoj upućenoj na dodjeli Oscara. Kritičari smatraju da nagrade promiču rad nekolicine kvalifikovanih kazališta, zanemarujući ravnopravan ili superioran rad kazališnih kuća koje ne ispunjavaju uvjete. Samo 39 kina u području Broadwaya u New Yorku označeno je kao prihvatljivo za Tonyjevo razmatranje, ostavljajući kina izvan zemljopisnog područja bez potencijala za korisnu komercijalnu izloženost stečenu primanjem nominacija i nagrada.
Unatoč kritikama, Tonyjevi se smatraju vitalnim dijelom dovođenja poslovanja i publike u žive kazališne produkcije. U eri kada je jednostavnije i pristupačnije posjećivati kino, utjecati na ljude da odluče potrošiti dodatni novac i trud kako bi pogledali scensku predstavu neophodno je kako bi se sva kazališta uživo održala na površini. Tonyjevi služe važnoj svrsi u kazališnoj zajednici, jer iako je istina da off-Broadway i regionalne predstave mogu biti zanemarene glamuroznom nagradnom predstavom, ona nastavlja pružati izloženost živom kazalištu u cjelini i primati novu publiku u svijet pozornice.