Digitalno multimedijsko emitiranje (DMB) je metoda prijenosa multimedijskih slika, radija, interneta i televizije na prijenosne uređaje putem digitalnog radio prijenosa. Može se prenositi putem satelitskih (DMB-S) i zemaljskih (DMB-T) metoda. Prijenos prima ručni uređaj koji se može ugraditi u mobitele, prijenosna računala, navigacijske sustave ili digitalne fotoaparate. Njegova je uporaba ograničena jer ga Sjedinjene Države i nekoliko drugih zemalja od 2006. godine nisu usvojile.
Digitalno multimedijsko emitiranje, satelitski i zemaljski prijenos, usvojila je Južna Koreja 2005. godine. Može raditi na III (VHF) i L (UHF) radiofrekvencijskim pojasima. Zemaljski prijenosi koriste neke od najsofisticiranijih video i audio kodiranja dostupnih za pružanje slika najbolje kvalitete. Satelitski prijenos sposoban je pokriti cijelu zemlju i već ga koristi TU Media, komponenta južnokorejske komunikacijske tvrtke SK Telecom, za pružanje preko 12 video i 20 audio kanala pretplatnicima u pokretu. DMB-T usluge pružaju sedam video, 13 audio i osam podatkovnih kanala.
Južna Koreja, s jednim od najvećih korisnika interneta na svijetu, ne samo da je u potpunosti usvojila i DMB-S i -T, već također namjerava promovirati njegovu upotrebu u inozemstvu. Južnokorejski konglomerati kao što su LG electronics i Samsung provode česte međunarodne demonstracije.
Handheld-Digital Video Broadcasting (DVB-H) je glavni konkurent ove tehnologije. Prilikom promocije ove tehnologije tijekom 3GSM konferencije u Cannesu, LG Electronics je naglasio da DVB-H čini veće troškove infrastrukture, budući da je tehnologija manje kompatibilna s Eureka 147 Digital Audio Broadcasting (DAB), standardom za digitalni radijski prijenos koji se uobičajeno koristi u cijelom svijetu. svijet. DMB je dizajniran da bude kompatibilan s DAB-om. Zapravo, koristi DAB kao transportni medij za strujanje slika.
Međutim, većina tehnoloških komponenti potrebnih za digitalno medijsko emitiranje i digitalno video emitiranje je slična. Nastao u Europi, DVB je skup međunarodno prihvaćenih standarda za digitalnu televiziju. Postoje četiri formata u kojima je dostupan: satelitski (DVB-S), zemaljski (DVB-T), kabelski (DVB-C) i ručni (DVB-H).
Proizvođači čipova, mobilnih telefona i druge tehnologije potrebne za potpunu implementaciju ove inovacije u digitalnom emitiranju očekuju ogroman rast prodaje. Uspjeh samo u Južnoj Koreji, s predviđenim 6.6 milijuna pretplatnika na usluge do 2010., sugerira da će se korištenje digitalnog multimedijskog emitiranja dodatno proširiti.