Kada turisti namjerno posjećuju nacije koje su bile uključene u rat, tražeći dokaze o sukobu, to je poznato kao ratni turizam. Postoje primjeri popularnih ratnih turističkih lokacija diljem svijeta od Njemačke do Dalekog istoka. Iako malo od ovih nacija prikazuje posljedice rata na svojoj zemlji, posjetitelji i dalje dolaze očekujući da će saznati više o pričama o ubojstvima i mučenju. Možda ne iznenađuje da većina nacija radije šuti o takvim događajima i usredotočuje se na alternativne atrakcije.
Pogrešno je misliti da ratni turizam uključuje proces posjeta zemljama koje su trenutno uključene u brutalan sukob. Osim brojnih novinara koji prate ratove i koji se u šali mogu nazivati ratnim turistima, nema dokaza da postoji znatna skupina ljudi koja namjerno posjećuje aktivna ratna područja. Umjesto toga, ratni turizam je praksa posjećivanja mjesta koje je ratom razoreno mnogo godina nakon što je sukob prestao. Ratni muzeji na ovim mjestima iznimno su popularna mjesta za turiste ove prirode.
Postoje deseci primjera popularnih mjesta ratnog turizma diljem svijeta. Srebrenica je mjesto u Bosni u kojem je 8,000. ubijeno više od 1995 bosanskih Muslimana i popularno je mjesto ratnih turista. Isto tako, brojni posjetitelji Vijetnama odlaze u poznatu streljanu nacionalne obrane i ispaljuju metke iz AK-47 koji su pomogli naciji da porazi Sjedinjene Države. Koncentracijski logori u Njemačkoj, poput Auschwitza, u kojima se nalaze stotine tisuća nesretnih židovskih zatvorenika, i dalje privlače tisuće turista godišnje.
Za ove nacije koje su popularna mjesta za ratni turizam, turizam je sredstvo za zaradu od bijede pretrpljene tijekom sukoba. Mnoge od tih zemalja još uvijek osjećaju posljedice nedavnog rata i žele oživjeti svoja posrnuta gospodarstva. Za El Salvador se kaže da je prva zemlja koja je ratni turizam pretvorila u posao u pokušaju da profitira od dugog građanskog rata koji se dogodio između 1980. i 1992. godine.
Postoje neka područja koja se još uvijek smatraju preopasnim da bi privukla ratne turiste. Primjeri ovih zemalja su Pakistan i Afganistan. Neke nacije koje privlače ovaj oblik turizma radije odvode turiste iz područja u kojima je prolivena krv na mirnije prizore. Te se zemlje žele distancirati od nasilne prošlosti.