Ekstremni turizam, koji se također ponekad naziva šok turizmom, je putovanje koje snažno karakterizira osjećaj avanture ili čak fizičke opasnosti. “Ekstremni” aspekt ove vrste turizma može proizlaziti iz same destinacije ili iz jedne ili više aktivnosti kojima se netko bavi tijekom putovanja. Ekstremni turizam može organizirati sam putnik ili ga može koordinirati tvrtka za pustolovna putovanja. Kritičari ove vrste turizma tvrde da može dovesti do štete po okoliš.
U nekim slučajevima, ekstremni turizam svoj osjećaj uzbuđenja ili rizika izvlači iz destinacije. Neki ekstremni turisti putuju na mjesta koja se smatraju umjereno ili čak iznimno nesigurnima iz fizičkih ili političkih razloga. Na primjer, mogu putovati u regije koje su pogođene nuklearnim katastrofama, poput područja oko černobilske elektrane u Ukrajini, ili u zemlje koje su u ratu.
Drugi oblik ekstremnog turizma uključuje putovanje na odredište kako biste sudjelovali u jednoj ili više avanturističkih ili potencijalno opasnih aktivnosti. Iako postoji mnogo različitih ekstremnih aktivnosti u kojima se može sudjelovati, većina tih aktivnosti su fizičke prirode. Na primjer, ekstremni turist može krenuti na putovanje koje uključuje ronjenje u kavezu s velikim bijelim morskim psima, BASE skakanje ili padobranstvo sa statične točke kao što je neboder ili litica, planinarenje kroz pustinju ili istraživanje podvodnih špilja.
Neki putnici planiraju vlastita ekstremna turistička putovanja, dok drugi rade s agencijom za avanturističke putnike. Kako ekstremne aktivnosti i destinacije mogu predstavljati brojne rizike za putnika, mnogi stručnjaci za putovanja savjetuju rezervaciju putovanja preko agencije. Rad s iskusnim stručnjacima za ekstremna putovanja može pomoći osigurati da putnik ima smještaj i odgovarajuće zalihe tijekom putovanja te da dobije odgovarajuću medicinsku pomoć ako je ozlijeđena. Ekstremna turistička tvrtka također može po potrebi moći povezati putnika s lokalnim vodičima ili prevoditeljima.
Protivnici ekstremnog turizma smatraju da ovaj oblik putovanja može staviti određena područja planeta u povećan rizik od uništenja. Na primjer, ekstremna putovanja na Antarktik značajno su porasla od kraja 20. stoljeća do početka 21. stoljeća. Mnogi ekolozi i znanstveni istraživači tvrde da nastavak antarktičkog turizma može dovesti do onečišćenja kontinenta, kao i do unošenja invazivnih stranih organizama, što bi moglo ugroziti postojeću čistoću njegovih ekosustava.