Stalna rasprava između obožavatelja oba oblika umjetnosti je jesu li filmovi bolji od kina uživo. Neki smatraju da su kazališne produkcije zastarjele i nadmašene tehnološkim mogućnostima filma. Drugi vjeruju da je film prečesto rasprodan, zalažući podstandardne zaplete i pisanje preko pretjeranih specijalnih efekata i trikova kako bi privukli gomilu. Ipak, oba oblika imaju sposobnost postići zadivljujuću razinu kvalitete i utjecati na svoju publiku na izrazito osobnoj razini, iako koriste različite metode.
Kazalište uživo ima dojam kontroliranog kaosa koji je nemoguće ponoviti. Svaka izvedba bit će suptilno drugačija, ovisno o nizu čimbenika. Stručni glumci mogu procijeniti cjelokupno raspoloženje svoje publike i u skladu s tim prilagoditi svoju izvedbu. Međutim, ako je publici teško čitati ili smatra da je tema uvredljiva, inače izvrsna produkcija može se provući kroz strašnu noć.
Upravo ta neizvjesnost čini kazalište privlačnim mnogima. Publika se može privući jednostavno kroz prepoznavanje da ne gleda snimljeni nastup nego žive ljude. Što je publika emocionalnije uključena, glumci više mogu odigrati atmosferu koju primaju. Glumci često spominju mrtvu tišinu koja može ispuniti kazalište tijekom napetog trenutka drame, što im daje do znanja da publika oduševljeno posjećuje radnju.
Film je, na mnogo načina, sigurniji medij. Predstave se snimaju, a jedna linija ili scena može se snimiti deset ili petnaest puta. Rad tada dobiva daljnju recenziju i selekciju u procesu montaže, omogućujući montažeru i redatelju da odaberu najbolje verzije koje nadopunjuju cijeli film. Iako to uklanja element spontanosti, također može osigurati dobro izbalansiran film bez tehničkih ili glumačkih nezgoda. Ako glumac promaši liniju, može jednostavno početi ispočetka.
Najveća prednost filma u odnosu na kino uživo je tehnološka. Budući da publika mora manje obustavljati svoju nevjericu u filmu, lakše se može uroniti u svijet na ekranu. Uz surround zvuk, računalno generirane slike i pažljivo odabrane glazbene zapise, na ekranu se može stvoriti bujniji i uvjerljiviji svijet. Osim toga, neki stilovi snimanja, pa čak i pojedinačni filmski kadrovi, mogu se koristiti za stvaranje intimnijeg okruženja i stavljanje publike u akciju.
Ograničenja pozornice mogu biti katastrofalna, ali mogu biti i oslobađajuća. Budući da se ne moraju koncentrirati na potpuno ostvarene ili čak potpuno realistične postavke, redatelj, dramatičar i glumačka postava mogu se bolje koncentrirati na radnju i likove. Loše napisani i odglumljeni filmovi često se opravdavaju odličnim specijalnim efektima; loše odglumljene predstave gotovo nikada ne dobivaju pozitivne kritike na temelju produkcijske vrijednosti.
Hoćete li više voljeti film ili kazalište uživo, stvar je osobnog ukusa. Za svakog entuzijasta izvedbene umjetnosti, oba žanra mogu ponuditi bogatstvo zadivljujućih iskustava. Pojedinci vam mogu pokušati reći da je jedan vidljivo bolji od drugog, ali istina je da su to dva titana umjetničkog izražavanja, vođeni i potpomognuti jedni drugima.