“Igrač s pet alata” je izraz koji koriste bejzbol skauti da opisuju igrača koji ima dobro zaokruženu napadačku i obrambenu igru. Izraz se ne odnosi na bacače ili određene udarače, već samo na igrače koji se nalaze na poziciji. Ovu vrstu igrača je posebno teško pronaći u bejzbolu, jer zahtijeva tako širok raspon vještina. Štoviše, to su vještine koje često ne idu zajedno, poput brzine i snage, ali ih igrač može obuhvatiti sve.
Pet alata su:
Udaranje za moć – igrač s pet alata mora biti u stanju pogoditi za moć. To znači da ima sposobnost pogoditi home runove i pogoditi za visok postotak pogotka, što je statistika koja mjeri učestalost pogodaka extra-base.
Udaranje za prosjek – Iako je igraču s pet alata važno da udari loptu izvan parka, on također mora pogoditi za visok prosjek udaranja. To znači da mora biti sposoban pogoditi u suprotno polje, pogoditi za kontakt s dva udarca i jednostavno općenito prilagoditi svoj pristup udarcima situaciji u igri.
Brzina – Ovo se posebno odnosi na brzinu na osnovnim stazama. Igrač s pet alata mora imati brzinu kako bi maksimizirao dodatne udarce u bazu, što dramatično povećava šanse momčadi za postizanje rezultata. Također mora biti prijetnja za krađu baza, što stvara veći pritisak na protivničkog bacača, hvatača i obranu.
Fielding – Igrač s pet alata mora biti jednako vješt u polju koliko i na ploči. Spremanje trčanja u obrambi može biti jednako važno kao i stvaranje napadačkih, stoga je važno da igrač bude dobar igrač. Brzina također tu pomaže, pogotovo ako je igrač vanjski i treba pokriti široke otvorene prostore terena.
Bacanje – proširenje igračeve sposobnosti igranja u polju, bacanje može biti ključni element u arsenalu igrača s pet alata, pogotovo ako je igrač treće baze ili kratkotrajni igrač, koji mora biti u stanju baciti brzo i točno preko dijamanta do prve baze. Snažna bacačka ruka također je važna za vanjskog igrača, jer se može koristiti za izbacivanje trkača ili ih jednostavno natjerati da dvaput razmisle o traženju dodatne baze.