Australiji su prve Olimpijske igre dodijeljene 1949., ali u godinama koje su prethodile događaju u Melbourneu 1956. godine, počela se razvijati komplikacija. Zemlje sudionice otkrile su da će morati šest mjeseci staviti u karantenu konje uključene u konjičke događaje prije nego što se mogu natjecati. Međunarodni olimpijski odbor zatražio je od australskih vlasti da ublaže svoja stroga pravila, ali su one odbile. MOO je odlučio da je jedina opcija održavanje konjičkih natjecanja negdje drugdje – što je u konačnici rezultiralo time da je Švedska bila domaćin natjecanja u dresuri, disciplini i preskakanju u lipnju 1956., nakon čega su uslijedila ostala olimpijska natjecanja koja su se održavala u Melbourneu u studenom.
Švedska ide u pomoć:
Stockholm je odabran za domaćina konjičkih natjecanja tijekom glasovanja MOO-a 1954.: Stockholm je pobijedio s 25 glasova, pobijedivši Pariz s 10, Rio de Janeiro s 8, te Berlin i Los Angeles sa po 2 glasa.
Konjanik Hans Wikne zapalio je olimpijski kotao u Stockholmu dok je jahao – prvi put za Igre. Još jedan olimpijski napredak: konji su bili dio uvodne parade.
Dvadeset i devet nacija sudjelovalo je u konjičkim disciplinama, a Švedska je osvojila tri zlatne medalje, najviše od svih nacija. Ujedinjena Njemačka odnijela je najviše konjičkih medalja ukupno, s dva zlata, tri srebra i jednom broncom.