Unatoč tome što je Velika depresija osakatila zemlje diljem svijeta, Ljetne olimpijske igre 1932. održale su se u Los Angelesu prema rasporedu, iako si mnoge zemlje nisu mogle priuštiti slanje sportaša. Manje od polovice onih koji su se natjecali u Amsterdamu 1928. vratilo se, a oni koji su putovali u Los Angeles morali su se jako potruditi kako bi si to mogli priuštiti. Na primjer, brazilski olimpijci bili su prisiljeni ukrcati brod pun zrna kave za prodaju u lukama na putu, samo da bi mogli platiti porez od 1 dolara na iskrcaj po sportašu koji se naplaćuje u luci Los Angelesa. Samo 67 od 82 brazilska olimpijaca uspjeli su sići s čamca i natjecati se, a nitko nije osvojio medalju. Posebno loš učinak imala je vaterpolska reprezentacija Brazila. Nakon što su poraženi od Sjedinjenih Država u uvodnoj utakmici, igrači su svoje frustracije u sljedećoj utakmici protiv Njemačke ispravili fizičkim napadom na mađarskog suca i izbačeni s turnira.
Više o Olimpijskim igrama 1932.:
Dvije olimpijske tradicije započele su 1932. godine. Bio je to prvi put da su sportaši smješteni u olimpijsko selo, a ujedno je to bio i prvi put da su osvajači medalja odlikovani na zlatno-srebrno-brončanom postolju.
Babe Didrikson donio je kući dvije zlatne medalje za Sjedinjene Države, pobijedivši u disciplinama bacanje koplja i prepone. Poljakinja Stanislawa Walasiewicz osvojila je zlato u ženskoj utrci na 100 metara, no nakon njezine smrti 1980. utvrđeno je da je “ona” “on”.
Službena osoba je pogriješila tijekom utrke na 3,000 metara s preprekama i utrka je otišla u dodatni krug – čime je ukupna udaljenost 3,460 metara.