Je li ronjenje opasno?

Kao i svaki sport, posebno sportovi na vodi, ronjenje ima svoj rizik. Međutim, pri razmatranju opasnosti od ronjenja mora se uzeti u obzir niz različitih čimbenika. Najkraći odgovor na pitanje je da, da, ronjenje može biti opasno. Međutim, mnogi ljudi rone desetljećima, cijeli život, i nikada nisu imali ozbiljnije incidente.

Postavljanje pitanja je li ronjenje opasno isto je kao pitanje je li vožnja automobila opasna. Ponekad je tako, a ponekad se, unatoč svim poduzetim mjerama opreza, mogu dogoditi loše stvari. Međutim, kada se poduzmu te mjere opreza, eksponencijalno povećavaju šanse za sigurno putovanje.

Dobivanje dobrog tečaja obuke od certificiranog instruktora ronjenja ključno je za poboljšanje sigurnosti tijekom ronjenja. Ovo uči osnovama sporta, a sigurnost je primarna tema u gotovo svakoj nastavi. Zapravo, svaki put kada se oprema stavi, dobar instruktor će se pobrinuti da prođete kroz sigurnosni popis. Tečaj ronjenja podučavat će o pravilnoj opremi, održavanju i pitanjima poput “zavoja”.

Također, pohađanje tečaja ronjenja dat će početnicima priliku da se sprijatelje s drugima koji se tek počinju baviti hobijem. Ovo nudi tim studentima veliko drugarstvo i može dovesti do doživotnog partnerstva, što je još jedan kritičan aspekt ronjenja. Pravilo broj jedan, bez obzira na to koliko ste iskusni, je da nikada ne ronite sami.

Iako su neki možda zabrinuti zbog životinjskog svijeta s kojim se susreću dok ste pod vodom, ovo vam je često najmanja briga. Većinu vremena kada se problemi događaju, to se ne događa zbog interakcije s divljim životinjama, već radije zbog kvara opreme ili nepoštovanja odgovarajućih sigurnosnih procedura. To je razlog zašto imati partnera može biti važno. Ako ronilac postane onesposobljen ili mu pokvari oprema, on ili ona će se možda morati osloniti na nekog drugog kako bi sigurno izašao na površinu.

Najčešći tip problema s ronjanjem su zavoji ili dekompresijska bolest. Međutim, godišnji ukupni podaci do početka 21. stoljeća pokazali su da je to samo u prosjeku iznosilo nešto više od 1,000 slučajeva godišnje, pri čemu je samo djelić postotka onih koji su smrtonosni. To je u odnosu na milijune zarona napravljenih svake godine.
U usporedbi s drugim sportovima, stopa incidenata, po broju sudionika, znatno je niža od mnogih drugih sportova. Na primjer, biciklizam ima stopu ozljeda sedam puta veću od stope ozljeda ronjenja. Čak i golf nosi 1.5 puta veći rizik od ronjenja, prema Nacionalnom vijeću za sigurnost sa sjedištem u SAD-u, koje izračunava stope nesreća na temelju prijavljenih incidenata i približnog broja igrača. Međutim, statistika ne bi trebala nikoga uljuljkati na pomisao da kod ronjenja nema opasnosti. Još uvijek može biti prilično opasno, a situacije mogu dovesti do katastrofalnih posljedica. U stvari, prosječno 90 smrtnih slučajeva prijavljeno je u nesrećama ronjenja svake godine.