Postoji nekoliko primarnih upotreba virtualne stvarnosti u obrazovanju, a na neki način korištenje virtualnih iskustava može potencijalno koristiti gotovo svakoj vrsti obrazovnog predmeta. Jedan od najčešćih načina na koji nastavnici koriste virtualnu stvarnost je obučavanje učenika u stvarima koje su potencijalno opasne, uključujući kirurške tehnike za liječnike i operativne taktike za vojnike. Neki učitelji također vole potencijal virtualne stvarnosti u obrazovanju s djecom jer bi to mogao biti zanimljiviji način zainteresiranja djece za proces učenja. U mnogim slučajevima virtualna stvarnost može jednostavno pružiti jedinstven način pristupa predmetu koji bi mogao pomoći učenicima da shvate teške koncepte, i u tom smislu može imati vrlo široku primjenu.
Kada nastavnici koriste virtualnu stvarnost u obrazovanju, postoji nekoliko različitih vrsta tehnologije koje se mogu koristiti. To uključuje stvari kao što su slušalice sa senzorima pokreta na njima, posebne sobe opremljene zaslonima na svim stranama i uređaji za otkrivanje pokreta ruku za virtualne pokrete. Tehnologija koja stoji iza virtualne stvarnosti još uvijek napreduje, a istraživači općenito nastoje pronaći načine da procese učine realističnijim i dovoljno jeftinijim da budu široko dostupni.
Jedna od glavnih upotreba virtualne stvarnosti u obrazovanju je omogućiti učenicima da isprobaju stvari koje bi mogle biti opasne u stvarnom životu. Na primjer, postoje sustavi virtualne stvarnosti koji vojnicima daju životna borbena iskustva, izlažući ih realnim razinama stresa i tražeći od njih da donose odluke u djeliću sekunde. Slična se tehnologija često koristi i za poučavanje liječnika o kirurškim zahvatima, dopuštajući im da ponavljaju operacije koliko god puta trebaju bez ugrožavanja života pacijenta. To im omogućuje da dobiju stvarnu praksu bez upotrebe leševa, što ih potencijalno čini mnogo učinkovitijima u izvođenju operacija na stvarnim pacijentima.
Kada koriste virtualnu stvarnost u obrazovanju za djecu, učitelji često smatraju da su nastava mnogo zainteresiranija i lakše uče. Na primjer, ako su učenici bili izloženi virtualnoj rekreaciji povijesne lokacije, mogli bi se potencijalno više zainteresirati za učenje o povijesti mjesta i naučiti puno iz interakcije sa simulacijom, možda čak i ne shvaćajući da se obrazuju. Općenito govoreći, neki ljudi bolje uče iz iskustava nego iz knjiga ili predavanja, a za te pojedince virtualna stvarnost mogla bi imati primjenu za pomoć u učenju gotovo svakog predmeta ako se primjenjuje na pravi način.