Osobni roboti su elektronički uređaji koji se koriste za upravljanje svakodnevnim zadacima, pod vodstvom čovjeka. Najraniji komercijalni modeli osobnog robota objavljeni su u drugoj polovici 20. stoljeća, a bili su uglavnom usmjereni na pružanje pomoći starijim i nemoćnim osobama. Napredak tehnologije od početka 21. stoljeća proširio je raspon mogućnosti osobnog kućnog robota, proširivši njihovu privlačnost široj javnosti. Iako su još uvijek iznimno skupi, isti su ti napretci donekle pomogli da se smanje ukupni trošak današnjih modela, čineći ih pristupačnima za više ljudi.
Osobni robot danas je sposoban funkcionirati kao umjetni sluga u kući. Većina modela koji se trenutno nalaze na tržištu kontrolira se pomoću računalnog softvera koji daje naredbe putem bežične veze. Ovaj pristup učinkovito omogućuje računalu da funkcionira kao mozak uređaja. Korištenjem softvera moguće je programirati robota za niz specifičnih zadataka, kao što je skupljanje novina s travnjaka, otvaranje vrata kako bi se pustio ljubimac unutra ili van ili bilo koji broj svakodnevnih zadataka koji se mogu pokvariti dolje u određene korake.
Upravo korištenje računalne tehnologije koja omogućuje vlasniku da upravlja i usmjerava robota u stvarnom vremenu čini uređaj uistinu funkcionalnim. Bežična veza između osobnog robota i kućnog računala omogućuje korištenje računalnog vida za vođenje robota kroz dom i do predmeta koji se želi preuzeti ili do vrata koja se otvaraju ili zatvaraju. Neki današnji modeli opremljeni su mogućnošću glasovnih naredbi, značajkom koja vlasniku omogućuje korištenje kratkih naredbi za kontrolu pokreta ruku i nogu uređaja, kao i preusmjeravanje kretanja robota naprijed ili natrag. Ovo je poboljšanje u odnosu na modele razvijene u drugoj polovici 20. stoljeća, koji su se oslanjali na sadržano programiranje unutar osobnog robota, i time ograničili raspon funkcija kojima je uređaj mogao upravljati.
Iako je današnji osobni robot puno učinkovitiji i funkcionalniji nego u prošlim vremenima, proces poboljšanja uređaja je u tijeku. Ideja je na kraju stvoriti istinski humanoidnog robota koji može uspješno upravljati složenijim zadacima, kao što su kuhanje obroka, nošenje pladnja s hranom, rukovanje pranjem i brojnim drugim kućanskim poslovima koji su nešto složeniji. Repliciranjem više zadataka uključenih u svakodnevno upravljanje domom, osobni robot sa sposobnošću upravljanja većinom tih zadataka povećao bi kvalitetu kućne skrbi za bolesne i nemoćne. To bi uključivalo pružanje komunikacijske sposobnosti koja bi robotu omogućila da odmah potraži pomoć u slučaju da ljudski domaćin doživi srčani udar ili drugu iznenadnu zdravstvenu opasnost.