Stereoskop je uređaj za gledanje koji korisnicima omogućuje stvaranje trodimenzionalne slike iz skupa dvodimenzionalnih fotografija ili crteža. Izvorni stereoskopi bili su popularni na prijelazu iz 20. stoljeća, a sadržavali su isječak za držanje posebnih stereoskopskih kartica na mjestu. Gledatelj bi provirivao kroz rudimentarni binokularni sustav, koji je prisiljavao svako oko da vidi samo jednu od dvije slike. Prekrižanjem ili razmicanjem očiju, na kraju bi se u sredini pojavila treća slika, a ta bi slika pružala iluziju dubine sve dok gledatelj održava odgovarajuću koncentraciju i fokus.
Tajna iza stereoskopa bila je relativna perspektiva fotografija ili crteža. Kada su oba oka uvježbana na istoj dvodimenzionalnoj slici, mozak gledatelja ne prima dovoljno divergentnih informacija da formira binokularnu ili trodimenzionalnu sliku. Fotografija će ostati dvodimenzionalna, bez osjećaja dubine. Međutim, ako su dvije slike snimljene na istoj udaljenosti od očiju gledatelja, mozak može spojiti slike u jednu stereoskopsku mentalnu sliku. Stereoskop pomaže u postizanju ovog vizualnog trika.
Kada gledate kroz stereoskop, svako oko vidi samo jednu od dvije slike na stereoskopskoj kartici. Kako bi stvorio percipiranu trodimenzionalnu sliku, gledatelj ili križa oči ili ih divergira prema van. Svaka slika, lijeva i desna, trebale bi se sastati i formirati treću sliku. Budući da su dvije fotografije bile razmaknute dužinom oka, mozak sada ima dovoljno informacija da stvori osjećaj dubine u ovoj novoj slici. Neki ljudi mogu intuitivno vidjeti stereografsku karticu i postići iste rezultate bez stereografa, ali uređaj pomaže gledateljima da usredotoče svako oko na zasebnu sliku.
Koncept stereografa dodatno je poboljšan tijekom ranog do sredine 20. stoljeća, uključujući razvoj posebnih stereoskopskih kamera koje su fotografi amateri mogli koristiti za izradu vlastitih stereoskopskih kartica. Ove su kamere koristile dva odvojena objektiva i dionice filma postavljene na otprilike dva i pol inča za snimanje stereoskopskih pogleda na popularna prirodna mjesta i turistička odredišta. Stereoskopi i stereoskopske kartice često se mogu kupiti u suvenirnicama u blizini popularnih stranica.
Možda najprepoznatljiviji primjer modernog stereoskopa je dječja igračka poznata kao View-Master®. View-Master® ima binokularni osobni preglednik koji prihvaća posebne stereoskopske diskove. Te se slike pojavljuju u zasebnim lećama gledatelja i korisnik vidi trodimenzionalnu sliku bez potrebe da neprirodno križa ili razilazi oči. Ovo je veliko poboljšanje u odnosu na vizualnu gimnastiku koju često zahtijeva originalni stereoskopski sustav.
Iako je izvorni stereoskop možda pao u nemilost, ideja stvaranja trodimenzionalnih slika iz dvodimenzionalnih izvora nije. Nedavno je novi oblik umjetne stereoskopske slike nazvan autostereogram ili “Magic Eye” potpuno eliminirao potrebu za posebnim uređajem za gledanje. Izvorna dvodimenzionalna slika, koja se često čini kao nasumični skup točaka i linija, sadrži dovoljno stereoskopskih informacija da um gledatelja može stvoriti trodimenzionalnu sliku. Iako može biti potrebno nekoliko pokušaja da se postigne idealan fokus, oni koji su naučili gledati ove autostereograme mogu vidjeti brojne slike u prednjem planu i iznenađujuću dubinu u pozadini.