Vatrogasni pejdžer je uređaj koji inače nose vatrogasci i osoblje hitne medicinske službe. Dizajniran je tako da emitira ton kad god se ti ljudi trebaju rasporediti na određeno područje. Ova stavka također može prenijeti poruke od dispečera na udaljenoj lokaciji. Također može djelovati kao skener ili komunikacijski uređaj tako da radnici mogu razgovarati jedni s drugima i čuti što njihovi kolege članovi tima možda rade.
Ovaj komad mobilne komunikacijske opreme obično je dovoljno mali da se može nositi za pojasom. Obično ima dva gumba na vrhu tako da se može birati glasnoća i kanal. Obično se na prednjoj strani ovog uređaja nalaze zvučnik i mikrofon. Poseban pretinac na stražnjoj strani ovog dojavljivača obično sadrži punjivu litijsku bateriju.
Mnoge vrste vatrogasnih dojavljivača omogućuju korisniku da odabere ton koji bi želio čuti u slučaju nužde. Neki se modeli također mogu postaviti na vibriranje umjesto zvučnog signala. Signali koje emitira ova oprema obično su vrlo glasni tako da se mogu lako čuti čak iu zakrčenim područjima. Slušalice se često mogu koristiti s ovom vrstom dojavljivača ako je korisnik zabrinut da druge ometa buka koju proizvodi.
Vatrogasni dojavljivač obično se mora napuniti nakon nekoliko sati korištenja. To se obično postiže uključivanjem stanice za punjenje u električnu utičnicu i stavljanjem uređaja u poseban utor. Neki modeli mogu dopustiti osoblju da stavi samo bateriju u punjač, a na taj način neka dodatna uvijek bude napunjena.
Ovaj hitni biper najčešće koriste dobrovoljni vatrogasci. To je zato što obučeno osoblje nije uvijek u vatrogasnom domu kada dođe do izvanredne situacije. Vatrogasni pejdžer može im se javiti u njihovim domovima ili na radnim mjestima, tako da mogu prije odgovoriti na krizu nego da se oslanjaju samo na telefonski poziv.
Iako dobrovoljni vatrogasci često koriste ovaj proizvod, mogu ga koristiti i osoblje hitne medicinske pomoći i plaćeni vatrogasci. To je zato što im može omogućiti da čuju što se događa oko njih. Mnoge posade smatraju da je to posebno korisno kada se osoblje nalazi na više mjesta i treba međusobno komunicirati.
U prošlosti su dobrovoljne vatrogasce često upozoravali na izbijanje požara alarmom ili zvonom. To bi moglo značiti da radnici možda neće moći brzo reagirati na situacije. Rođenje vatrogasnog dojavljivača omogućilo je hitnim radnicima da stignu prije, kako bi mogli spasiti živote i zaštititi imovinu.