Nanowire baterija je oblik kemijske baterije za pohranu temeljen na modelu litij-ionske baterije, koji je prvi put razvijen 2007. na Sveučilištu Stanford u SAD-u. Još uvijek je u fazi usavršavanja od 2011. godine, a prodaja je javnosti zakazana za 2012. Tehnologija koristi niz mnogih povezanih silicijevih nanožica na skali od milijarde metra, smještenih na kraju baterije s negativnim naponom. Ovaj napredak u znanosti o materijalima povećao je gustoću skladištenja od 8 do 10 puta u odnosu na konvencionalne litij-ionske baterije, što bi učinilo da nešto poput punjive kamere, mobitela ili prijenosne baterije traje 8 do 10 puta duže prije nego što se isprazni i izgubi Baterija s nanožicom također se smatra ključnim razvojem za električne automobile, budući da ima mnogo brže punjenje kako zbog povećane površine samih nanožica tako i zbog upotrebe silicija u svojoj kemijskoj strukturi.
Načela koja stoje iza baterije nanožica omogućila su slična istraživanja u Sandia National Laboratories u SAD-u od 2010. godine, gdje se koristi anoda od silikonske nanožice formirana od samo jedne nanožice. Ova nanožica je široka 100 nanometara ili otprilike širina prosječne ljudske crvene krvne stanice i duga oko 10,000 nanometara ili 0.01 milimetar. Svrha ove baterije, koja je izrađena s transmisijskim elektronskim mikroskopom (TEM), je daljnje istraživanje mogućnosti tehnologije. Također se planira da služi kao iznimno mali izvor energije za medicinske implantate, kao i za napajanje drugih mikroelektronskih uređaja.
Razvoj baterije s nanožicom smatra se revolucionarnim, iako ima neke ograničene nedostatke. Budući da je površina kombiniranih nanožica mnogo veća od površine koju ima grafitna anoda u tipičnoj bateriji, nakon razdoblja od nekoliko faza ponovnog punjenja, nanožice počinju dobivati međufazu čvrstog elektrolita (SEI). Ovo je vrsta kemijske prevlake koja ograničava strujni kapacitet anode od silicijevih nanožica. Takvo ograničenje moglo bi rezultirati brzim padom snage baterije nanožica kako stari, iako je istraživanje pokazalo da se praktički mogu napuniti do 80% pune razine najmanje 250 puta, a cilj je doseći razinu ponovnog punjenja. od 3,000 puta u proizvodima komercijalnog sektora.
Istraživanja baterija za pohranu na bazi silicija traju više od trideset godina. Praktični problemi s bubrenjem silicija ograničili su korisnost ideje sve dok nisu izumljene nanožice. Vodeći istraživač na projektu na Sveučilištu Stanford, dr. Yi Cui, usavršava bateriju nanožica od najmanje 2007. Sada se smatra da je sposobna povećati na praktične razine masovne proizvodnje korištenjem ugljik-silicij nanožica, koji ne zahtijevaju visoke temperature za rast kao čisti silicij.