Koje su različite vrste igara proširene stvarnosti?

Postoji širok raspon igara proširene stvarnosti, koje obično koriste objekte iz stvarnog svijeta kako bi pomogle u popunjavanju neke vrste virtualnog krajolika. Neke od najpopularnijih vrsta igara koje koriste ovu tehnologiju su kartaške igre koje se mogu igrati s uređajem koji omogućuje igračima da vide stvorenja i druge objekte s karata animiranih u trodimenzionalnom (3D) obliku. Postoje i igre koje koriste okruženje oko osobe bez drugih objekata, kao što su simulatori lova na duhove koji se igraju u kući osobe. Druge vrste igara proširene stvarnosti uključuju one u kojima virtualni krajolik stvaraju različiti markeri, s kojima se onda može komunicirati na različite načine.

Igre proširene stvarnosti igraju se putem uređaja koji uključuje kameru i zaslon, kao što je pametni telefon ili ručna platforma za igranje. Uređaj se zatim koristi za snimanje videa u stvarnom vremenu okruženja oko playera, a različiti markeri mogu se koristiti za označavanje mjesta za virtualne elemente koji se prekrivaju na sliku na zaslonu. To omogućuje stvaranje širokog raspona različitih igara proširene stvarnosti koje iskorištavaju ovu neobičnu mješavinu stvarne i digitalne imovine.

Neke igre proširene stvarnosti igraju se pomoću kartica, obično kolekcionarskih koje uključuju slike i statistike o različitim bićima i predmetima na njima. Ove karte igrači koriste za borbu jedni protiv drugih, pri čemu pobjedničko stvorenje određuje pobjednika u igri. Međutim, kada se karte koriste za igre proširene stvarnosti, igrači mogu gledati u ekran kako bi vidjeli stvorenja na kartama oživjela kroz animirane 3D modele koji izlaze iz njih. Ta različita stvorenja tada mogu napadati jedno drugo, prikazujući rezultate borbe između sebe vizualno, umjesto samo kroz brojeve koji predstavljaju napade i obranu.

Postoje i igre proširene stvarnosti koje koriste okruženje oko igrača kao područje u kojem se igra igra. Pametni telefon se može koristiti za aplikaciju za lov na duhove, na primjer, u kojoj osoba skenira sobe svoje kuće u potrazi za duhovima. Na zaslonu se pojavljuju digitalne slike koje prikazuju te “duhove” u sobi s igračem, koji se zatim hvataju ili na drugi način komuniciraju s njima kroz igru. Slične metode mogu se koristiti za istražne igre u kojima igrači traže digitalna bića ili predmete “skrivene” kao virtualnu imovinu u vlastitim domovima.

Druge igre proširene stvarnosti koriste niz slika markera da pokažu gdje bi se digitalna sredstva trebala pojaviti. Listovi papira s različitim grafikama mogu se staviti zajedno, skenirati kamerom i koristiti za prikaz digitalnih sredstava na zaslonu kao što su zgrade u gradu. Različiti markeri mogu se koristiti zajedno za stvaranje različitih okruženja koja su animirana. Igrač zatim stupa u interakciju s tim fazama i stvorenjima unutar njih koristeći dodatne markere, koji mogu predstavljati oružje ili druge predmete koji utječu na svijet igre.