Dvostruka utičnica je par utičnica izgrađenih u tandemu, ponekad jedna na drugoj, a ponekad jedna pored druge. Obično se postavlja na zid, ali se može naći i na podovima i stropovima. Tehnološki napredak u odnosu na jednostruke utičnice, dvostruke utičnice uvedene su u SAD-u sredinom 20. stoljeća, nudeći korisnicima mogućnost spajanja dva uređaja gdje se prije mogao priključiti samo jedan. Ovo je bila ogromna prednost u vrijeme kada su sobe obično imao ograničene utičnice, a opasne konstrukcije slavina i produžnih kabela bile su uobičajene.
Općenito, dvostruke utičnice koje se nude za korištenje u SAD-u moraju udovoljavati standardima koje je ustanovila Nacionalna udruga proizvođača električne energije® (NEMA®). U modernoj uporabi u kućanstvu, pojedinačne utičnice općenito su ograničene na specijalne predmete poput 240-voltnih utičnica koje se koriste za električne sušilice ili štednjake. Industrijski objekti također mogu imati više ovih posebnih utičnica koje su rijetko konfigurirane u tandemu. Dvostruke utičnice u SAD-u konfigurirane su jedna na drugu; side-by-side konfiguracije prevladavaju u Europi i Aziji.
U novogradnji se dvostruke utičnice obično ugrađuju u plastične razvodne kutije koje su prikovane na zidne klinove. Općenito se postavljaju od 12 do 18 inča (30.48 – 45.74 cm) iznad poda, ali ima mnogo slučajeva u kojima će se naći na drugim visinama, posebno iznad kuhinjskih i kupaonskih pultova. Električni kabel se dovodi kroz stražnji dio kutije i čvrsto se steže na mjestu, a pojedine žice su spojene na dvostruku utičnicu, koja se zatim učvršćuje unutar razvodne kutije. Prije ugradnje u zidovima se izrezuju rupe za smještaj razvodnih kutija. Poklopci s otvorima za dvije utičnice postavljaju se za maskiranje otvora u zidu i za zaštitu od slučajnog kontakta s izloženim metalom pod naponom.
Ugradnja dvostrukih utičnica u postojeću konstrukciju je složenija. U zidu se mora izrezati rupa uz klin i novi kabel provući iza zida pomoću posebnog alata koji se zove zmija. Mogu biti potrebne dodatne rupe kako bi se olakšalo uvlačenje kabela između mjesta nove utičnice i izvora napajanja. U prvu rupu ugrađuje se nova razvodna kutija, nakon čega se ugradnja dvostruke utičnice nastavlja na isti način kao i kod nove konstrukcije. Nakon što je utičnica postavljena i ispitana, pokrovna ploča se može postaviti i popraviti sva oštećenja na zidu.
Osim što pružaju dodatne utičnice za spajanje više električnih uređaja, dvostruke utičnice nude neke mogućnosti ožičenja koje korisniku daju neke zanimljive mogućnosti. Dvije pojedinačne utičnice izrađene su od metalnih traka koje povezuju dvije tako da su dio istog kruga; kada je jedna utičnica ispravno ožičena, obje utičnice su pod naponom. Ovo je način na koji se konfigurira i koristi većina dvostrukih utičnica. No, traka se može namjerno slomiti, rekonfigurirajući duplex utičnicu kao dvije neovisne utičnice.
Najčešći razlog za konfiguriranje neovisnih utičnica u dvostrukoj utičnici je prepuštanje kontrole jedne utičnice zidnom prekidaču. Jedna utičnica je na uobičajen način spojena na normalno napajanje, tako da se uređaji koji su u nju uključeni aktiviraju vlastitim prekidačima za napajanje. Druga utičnica je spojena na zidni prekidač. Kada je zidni prekidač uključen, utičnica ili utičnice na koje je spojen su pod naponom.
Preklopne utičnice često se nalaze u većim prostorijama bez gornje rasvjete. Svjetiljke uključene u uključene utičnice uključuju se i gase aktiviranjem jednog zidnog prekidača. Kada u prostoriji postoji više od jedne utičnice s prekidačem, konvencija je da se one ožiče identično radi praktičnosti; to jest, sve uključene utičnice odgovaraju ili gornjoj ili donjoj utičnici. Kao što je slučaj kad god se obavljaju električni radovi, napajanje bi trebalo biti isključeno – i po mogućnosti zaključano – na izvoru dok se posao ne završi. Osim toga, neke jurisdikcije mogu regulirati takav rad i mogu zahtijevati dozvole.