Špijunska kamera s pinholom je vrlo mala kamera koja se može postaviti u sobu ili sakriti na osobu kako bi snimala i prenosila događaje. Kamera se zove “pinhole” kamera jer je objektiv za snimanje, ili oko, obično velik kao vrh igle. Pinhole kamere obično sadrže dvije komponente: element za snimanje i transponder. Kamera vidi radnje i zvukove te ih prenosi na veći uređaj za snimanje, obično računalo. Pinhole špijunske kamere izvorno su razvili državni špijuni i špijunski agenti, ali su sada široko dostupne komercijalno.
Ne postoji jedna vrsta špijunske kamere s pinholom. Pojam pokriva širok raspon minijaturne opreme za nadzor i minijaturne tehnologije za špijuniranje. Primarna svrha špijunske kamere s rupicama je snimati ljude a da oni ne znaju.
Pinhole špijunske kamere izvorno su koristile vlade za dobivanje informacija od neprijatelja, osobito tijekom rata. Kamere obično odražavaju tehnologiju tog doba. Tijekom 1930-ih i 1940-ih, na primjer, špijunska kamera s rupicama obično je bila spojena na špijunsku odjeću, a transponder je često bio pričvršćen. Kamere iz tog doba obično su bile kutijaste i zahtijevale su tešku odjeću ili kapute za skrivanje. Ponekad su snimali samo slike ili zvukove, ali ne uvijek oboje. Do 2000-ih, kamere su obično bile mnogo manje i obično su trenutno prenosile i zvuk i sliku putem bežičnih mreža.
Poboljšanja u tehnologiji učinila su pinhole špijunsku kameru lakšom i jeftinijom za proizvodnju. Time je došlo do povećanja komercijalne i kućne upotrebe. Špijunska kamera s pinholom element je špijunske opreme ili špijunske opreme koju obično nije teško kupiti i koristiti pojedinačno. Kamere se često koriste u takozvanim “dadiljama”, koje se postavljaju na police za knjige ili u plišane životinje za snimanje aktivnosti dadilje s djecom ili događanja u kući dok su roditelji ili vlasnici kuće odsutni.
Minijaturne kamere također se mogu postaviti u spavaće sobe, u automobile ili u odjeću za snimanje aktivnosti – često uz GPS (globalni satelit za pozicioniranje) praćenje. Tvrtke ih mogu koristiti za nadzor u uredima ili salama za sastanke, često skrivene u okvirima za slike ili detektorima dima. Neke skrivene kamere jednostavno prenose izvore u centralizirani računalni sustav za nadzor, dok druge pohranjuju snimke za kasnije gledanje i arhiviranje.
U većini zemalja, snimanje radnji ili govora druge osobe u nekim okolnostima može biti u suprotnosti sa zakonima o privatnosti. Pinhole kamere postavljene u kupaonicama ili tuševima, na primjer, ilegalne su u većini zemalja. Neke zemlje također zahtijevaju barem malo svijesti o tome da bi moglo doći do snimanja kako bi se snimke s špijunske kamere s rupicama koristile kao dokaz na sudu.