Cijevno pojačalo, ili cijevno pojačalo kako se obično naziva, je pojačalo koje prima energiju iz vakuumskih cijevi. Cijevi su poznate po tome što proizvode ne samo značajnu snagu, već i glatki zvuk u usporedbi s potpuno elektronskim ili tranzistorskim pojačalom. Dovedeno u prvi plan 1960-ih, cijevno pojačalo bilo je odgovorno za lako prepoznatljive gitarske likove nekih od najpoznatijih gitarista moderne rock-n’-roll glazbe. Zaštitni znak cijevnog pojačala je da pojačalo proizvodi najbolji zvuk kada se svira na najglasnijoj postavci. To također rezultira ogromnom količinom električnih povratnih informacija, poznatih kao izobličenje, koje su stvorile ono što su mnogi ljubitelji glazbe nazvali zvukom 1960-ih.
Vakuumski ventil ili ventil za napajanje srce je cijevnog pojačala. Izvorno dizajniran za rad s telefonima, radarima i raznim vojnim aplikacijama, vakuumski ventil ubrzo se našao u uređajima za glazbeno pojačanje. Mikrofonska predpojačala i gitarska pojačala otkrili su da su vakuumski ventili vrlo pogodni za tople tonove i snažan zvuk. Negativna povratna informacija, ili jednostavno povratna informacija kako su je glazbenici nazivali, ubrzo je pretvorena u svojevrsnu vrstu glazbene note. Neki od prvih gitarista koji su uspješno transformirali jeziv zvuk u radne note bili su poznati po svojoj genijalnosti u tome. U 1960-ima, cijevno pojačalo je vladalo većinom profesionalnih gitarista.
Sredinom 1970-ih, elektronska pojačala u čvrstom stanju počela su se pojavljivati kao jeftinija i trajnija opcija u pojačanju. Cijevi ne samo da su bile skupe, bile su sklone lomovima ili izgaranju, što je zahtijevalo da se rezervne cijevi nose na većinu predstava. Pojačala u čvrstom stanju tvrdila su da proizvode zvuk cijevnog pojačala, međutim, mnogi se glazbenici nisu složili. Dok su bila blizu, čvrsta pojačala nisu proizvela tonske kvalitete cijevnog pojačala i većina profesionalnih glazbenika ponovno je počela koristiti cijevna pojačala na cesti iu studiju.
Pad proizvodnje električnih cijevi od 1980-ih učinio je cijenu cijevnog pojačala značajnom investicijom za mnoge gitariste, a cijevi se danas uglavnom koriste u odašiljačima velike snage, mikrovalnim pećnicama i gitarskim pojačalima. Izdajnički šum i meki, crveni sjaj električnih cijevi čine cijevno pojačalo vizualnim središnjim dijelom stalka benda dok pojačalo čeka da bend počne svirati. U nastojanju da stvore zvuk koji cijevno pojačalo proizvodi pri punoj glasnoći, a da pritom eliminiraju dio buke, neki su proizvođači stvorili uređaj koji će zapravo apsorbirati dio snage pojačala, a da pritom zvuk ispušta iz zvučnika.