Iako postoji mnogo različitih vrsta igara virtualne stvarnosti, većina ih se može kategorizirati kao ograničena iskustva virtualne stvarnosti (VR) ili igre simulatora. VR iskustva su igre u kojima osoba nosi slušalice koje stvaraju impresivno iskustvo putem audio i digitalnih zaslona, dok za igranje igre koristi ručni ulazni uređaj. Ove vrste igara virtualne stvarnosti mogu stvoriti gotovo svaku vrstu iskustva, od pucačina u prvom licu (FPS) do trkaćih igara. Simulatori, s druge strane, imaju neku vrstu zatvorenog okruženja u kojem je osoba potpuno uronjena u iskustvo igre.
Igre virtualne stvarnosti obično se odnose na one u kojima iskustvo igranja igre nadilazi jednostavno gledanje u monitor ili zaslon i držanje kontrolera ili korištenje tipkovnice kao ulaza. Ove igre pokušavaju uvući igrača u igru na impresivniji način i to mogu učiniti na mnogo načina. Mnoge igre virtualne stvarnosti koriste slušalice koje netko nosi, u kojima se koriste zvučnici i mali zasloni kako bi se stvorio dojam trodimenzionalnog virtualnog prostora oko osobe.
Ove vrste igara virtualne stvarnosti mogu imati različite oblike i različite vrste kontrola. FPS igra napravljena kao ova vrsta VR iskustva može uključivati slušalice i naslon za ramena, s ručkama koje uključuju okidače za oponašanje iskustva držanja ili korištenja velikih oružja. Trkaće igre mogu se izraditi korištenjem ove vrste tehnologije, dopuštajući osobi da gleda okolo i vidi različite smjerove na slušalicama, dok drži kotačić za upravljanje igrom. Igre se također mogu izraditi pomoću ove tehnologije za oponašanje raznih atletskih ili sportskih aktivnosti i za stvaranje interaktivnih virtualnih iskustava.
Postoje i igre virtualne stvarnosti dizajnirane pomoću simulatora. Ove vrste simulatora obično su mali, zatvoreni prostori u kojima osoba stoji ili sjedi kako bi igrala igru. Trkaće igre, na primjer, mogu se kreirati kao simulatori u kojima osoba sjedi unutar male zatvorene prostorije sličnoj unutrašnjosti automobila, a višestruki zasloni unutar simulatora se koriste za stvaranje dojma virtualnog prostora izvan sobe.
Slične kontrole koriste se u ovim vrstama igara virtualne stvarnosti, osim što se obično ne nose slušalice jer simulator stvara slike oko osobe. To može učiniti nešto dubljim iskustvom, budući da obustavljanje nevjerice može biti lakše sa širim vidnim poljem. Ovi simulatori također mogu uključivati značajke kretanja, u kojima se mala soba može naginjati i pomicati kako bi se ponovno stvorio osjećaj kretanja tijekom vožnje, letenja avionom ili vožnje rolerkosterom.