Televizija standardne definicije (SDTV) pomalo je zastarjeli protokol za emitiranje i prijenos televizije. Ključne prednosti SDTV-a proizlaze iz zastarjele prirode tehnologije. SDTV televizori korisni su za kompatibilnost unatrag sa starijim videozapisima i prijenosnim mrežama. Starije tehnologije obično su jeftinije, a to će ostati istinito za starije televizore sve dok postojeće zalihe novih i rabljenih standardnih setova ne budu rasprodane ili se istroše. Međutim, ova tehnologija se postupno ukida diljem svijeta, a novi standard televizije visoke razlučivosti (HDTV) tehnički je superiorniji u svim pogledima.
Televizija standardne razlučivosti bila je sveprisutna desetljećima. Ogromna količina informacija snimljena je u ovom formatu, a kompatibilnost s tim informacijama ključna je prednost SDTV-a. Stari kućni filmovi, snimke izvan etera i drugi videozapisi možda se neće pravilno prikazati na novim HDTV uređajima, jer ovi setovi moraju prilagoditi sliku iz izvornog formata i omjera.
Nadogradnja telekomunikacijskih mreža na novi HDTV standard je skupa. Televizijskim postajama u Sjedinjenim Državama trebalo je otprilike desetljeće da naprave nadogradnju, a mnoge druge nacije nisu mogle ili nisu htjele izvršiti tranziciju. U tim regijama SDTV ostaje na mjestu jer je ekonomična upotreba postojećeg hardvera važnija od maksimiziranja kvalitete slike.
Cijena SDTV sustava ostaje ključna prednost. Elektronika u televizorima standardne razlučivosti jednostavnija je za proizvodnju. Mnogi potrošači mogu se odlučiti za kupnju kompleta u starijem formatu i koristiti adapterske kutije za pretvaranje HD signala u SD. To negira prednosti HDTV formata, ali može biti ekonomična opcija za svakoga tko nije posebno zainteresiran za kvalitetu slike. Setovi starijeg formata obično su prilično jeftini, pogotovo kada se kupuju rabljeni.
SDTV je, međutim, format koji umire, a emiteri i potrošači će ga s vremenom napustiti. Novi HDTV format pruža jasniju, oštriju sliku s višom rezolucijom. To poboljšava doživljaj gledanja, posebno za gledatelje koji posjeduju i gledaju velike televizije. Format standardne razlučivosti, uostalom, bio je dizajniran za doba kada su televizori obično bili manji, što je značilo da je ukupna razlučivost po inču vidljive površine u to vrijeme bila prilično dobra.
Dodatni nedostatak SDTV formata proizlazi iz činjenice da koristi veliku širinu pojasa. Kako je tehnologija napredovala, sve je veća i veća premija na prostor u elektromagnetskom spektru. HDTV signali, za razliku od svojih prethodnika, kodirani su digitalno i zahtijevaju manju valnu duljinu. Prelazak s TV-a standardne razlučivosti oslobodio je veliki dio EM spektra koji se može koristiti za druge prijenose.