Tranzistorski niz je skupina tranzistora koji su raspoređeni unutar jednog poluvodiča. Ovi tranzistori mogu biti povezani jedan s drugim u mrežu ili mogu funkcionirati neovisno. Postoji mnogo načina na koje se tranzistori mogu rasporediti u niz. Danas računala sadrže milijune tranzistora i njihovo slaganje u nizove čini praktičnim instaliranje više tranzistora odjednom.
Tranzistor se koristi za regulaciju struje pojačavanjem ili prigušenjem. Izrađen je od slojeva poluvodičkog materijala, poput silicija, i lako provodi električnu struju. Postoje mnoge namjene za tranzistor, uključujući pojačanje zvučnih valova, kao što je u tranzistorskom radiju.
Dok su rani strojevi zahtijevali samo jedan ili nekoliko tranzistora, moderna računalna tehnologija zahtijeva korištenje milijuna tranzistora. Ovi tranzistori su raspoređeni u nizove s više krugova. Niz tranzistora poboljšava gustoću montaže, dopuštajući da više tranzistora zauzima manje prostora. Ovaj tehnološki napredak pomogao je u smanjenju računalnih komponenti i omogućio povećanje brzine i procesorske snage ručnih jedinica.
Tranzistorski niz može se rasporediti u više različitih konfiguracija. Jedan od češćih nizova je 14-pinski dual in-line paket (DIP). U ovom rasporedu tranzistori su postavljeni u dva reda sa sedam tranzistora u svakom redu. Još jedna uobičajena konfiguracija za tranzistorski niz je 12-pinski paket Metal Can, u kojem su tranzistori raspoređeni oko vanjske strane kruga. Svaki od ovih nizova omogućuje tehničaru jednostavnu zamjenu ili ugradnju više tranzistora odjednom.
Kako je računalna tehnologija napredovala, rasla je potreba za povećanjem broja tranzistora. Veći broj ovih strujnih regulatora omogućuje precizniju kontrolu električnog okruženja u računalu. Ako se tranzistorski niz sastoji od povezane mreže, tranzistori mogu pojačati i prigušiti električnu struju u većoj mjeri. Većina sustava sadrži kombinaciju spojenih i isključenih tranzistora, što omogućuje male, fine procese i regulaciju većih električnih naboja.
Sam tranzistor izumili su 1947. znanstvenici Walter Brattain i John Bardeen. Proveli su mnogo godina eksperimentirajući s ponašanjem elektrona na površini poluvodiča, poput silicija. William Shockley je nastavio ovu liniju istraživanja i napravio tranzistor koristeći tri sloja silicija. Računala u 21. stoljeću i dalje koriste ovaj osnovni dizajn, iako su od sredine 19. stoljeća napravljena mnoga poboljšanja.