Identifikacija ili prepoznavanje otisaka prstiju može biti od velike pomoći u mnogim različitim situacijama. Za usklađivanje otisaka prstiju može se koristiti skener otiska prsta. Skeneri otiska prsta su uređaji koji mogu provjeriti autentičnost pojedinačnih otisaka prstiju kroz nekoliko različitih serija matematičkih operacija i dizajna senzora.
Algoritmi uzoraka i minucija mogu se koristiti u skeneru otiska prsta. Algoritam uzorka određuje uzorak otiska prsta, koji može biti jedan od tri: luk, petlja ili vrtlog. Algoritam minucija analizira same izbočine otiska prsta. Ova analiza uključuje završetke grebena, ili gdje završavaju grebeni, bifurkaciju ili gdje se grebeni dijele, te kratke ili točkaste grebene, koji su kraći od prosječne veličine grebena.
Skener otiska prsta također može imati oblik jednog od četiri različita senzora. Optički senzor koristi digitalnu sliku za snimanje vizualne slike otiska prsta. Senzor pasivnog kapaciteta koristi piksele za formiranje slike. Aktivni kapacitivni senzor radi istu stvar koristeći naboj električne energije, dok ultrazvučni senzor koristi ultrazvuk za formiranje slike.
Prepoznavanje otisaka prstiju korištenjem skenera otiska prsta je oblik fiziološke biometrije. Biometrija su znanstvene metode koje se koriste za identifikaciju jedinstvenih karakteristika ili osobina pojedinih ljudskih bića. To može uključivati prepoznavanje lica, prepoznavanje šarenice, otiske prstiju, DNK, pa čak i jedinstveni miris osobe.
Otisak prsta svake osobe ima jedinstvene značajke koje se nalaze samo na toj osobi. Čak i jednojajčani blizanci ne dijele iste otiske prstiju. Iako grebeni pronađeni u otiscima prstiju funkcioniraju za prijenos senzornih signala u mozak i za pomoć pri hvatanju površina, oni također služe za identifikaciju pojedinca prema jedinstvenim formacijama uzoraka.
Policijske postaje često koriste skenere otiska prsta za identifikaciju žrtava kao i osumnjičenih. Zgrade visoke sigurnosti mogu ih koristiti za omogućavanje pristupa onima kojima je dopušten ulazak u zgradu. Skener otiska prsta može se koristiti čak i u privatnoj kući, obično kao sigurnosna mjera za zamjenu računalnog pristupnog koda ili za ograničavanje pristupa određenim sobama ili spremnicima, kao što je sef.
Kada policija uspoređuje otiske prstiju, ne oslanjaju se na prekrivene slike. Umjesto toga, koriste precizniju metodu pomoću algoritama za usporedbu dva ili više skupova otisaka prstiju. Ako program otkrije značajan broj minucijskih uzoraka između dva skupa ispisa, zaključuje da se podudaraju.
Iako se analiza otiska prsta smatra vrijednim alatom, to nije savršen sustav identifikacije. Neke vrste skenera, kao što je skener optičkog senzora, mogu dati lažne rezultate. Skeneri se također mogu prevariti ako osoba dobije kopiju otisaka prstiju druge osobe i koristi ih za zamjenu vlastitih otisaka prstiju.