Najveće prednosti audio-video interleave (AVI) formatiranja obično su njegova univerzalnost i opća jednostavnost upotrebe. Ova vrsta formata, koja se prvenstveno koristi za pohranu audio i video sadržaja, obično se može čitati na raznim uređajima, a može se reproducirati na većini računala i operativnih sustava diljem svijeta. Ne zahtijeva pretvorbu i ne trebaju nikakvi posebni programi ili upravljački programi da bi se otvorili i postali korisni na gotovo svakom stroju, sve dok uređaj općenito može čitati digitalne medijske datoteke za početak. Kada je tehnologija prvi put predstavljena, sredinom 1990-ih, uopće nije bilo puno nedostataka. Prednosti formata uvelike su izdržale test vremena, iako su moderni napredak u video softveru i digitalnim medijima općenito izložio neka ograničenja za AVI platformu. Nije uvijek kompatibilan s video kompresijom, na primjer, i ne može uvijek pouzdano pohraniti veće glazbene datoteke, osobito MP3. Međutim, ovisno o kontekstu, to ipak može biti uvjerljiv izbor.
Općenito razumijevanje formata
Audio video interleave je sredstvo za digitalno pohranjivanje audio i video medijskog sadržaja u datoteku za reprodukciju. To je ugrađena značajka Windows® računalnog operativnog sustava (OS) od otprilike 1992. godine i hvaljena je kao više-manje univerzalna platforma za čitanje, reprodukciju i pretvaranje digitalnih medijskih datoteka u to vrijeme. Datoteke formatirane u AVI-u koriste ekstenziju datoteke .avi i obično se sastoje od oznake zaglavlja nakon koje slijedi niz dijelova informacija.
Dio zaglavlja AVI formatirane datoteke pruža pojedinosti o sadržaju datoteke, kao što su širina, visina i brzina kadrova, dok dijelovi informacija pohranjuju stvarne audio i video podatke. Ključna prednost, a možda i najznačajnija prednost u većini postavki, je mogućnost reprodukcije ovog formata na većini računala diljem svijeta.
Odabir programa i jednostavnost korištenja
Za reprodukciju medijske datoteke bilo kojeg formata, uključujući AVI, računalo, tablet ili telefon mora imati kompatibilan softverski program koji razumije detalje sadržaja datoteke. Kada odgovarajući softverski program nije dostupan za otvaranje i reprodukciju medijske datoteke, korisniku se obično prikazuje dijaloški okvir u kojem se navodi da se datoteka ne može otvoriti kako je predstavljena. Zatim se pružaju opcije koje omogućuju korisniku da ili odabere program s popisa dostupnog softvera ili da koristi Internet kako bi locirao odgovarajući glavni program.
Univerzalnost u prostoru koji se mijenja
AVI format obično eliminira potrebu za odabirom programa jer se njegovo proširenje .avi općenito smatra univerzalnim. Gotovo svi operacijski sustavi mogu ga otvoriti bez potrebe za nekim drugim softverom i bez potrebe za prebacivanjem na drugi program.
Ograničenja formata
Tijekom godina od nastanka AVI formata uvedene su mnoge video tehnike koje se 1990-ih nisu mogle predvidjeti. Takav je često način tehnologije, i premda se AVI format uvelike zadržao, on ima neke nedostatke kada se usporedi s modernim krajolikom. Na primjer, sheme kompresije koje se koriste za optimizaciju zahtjeva za prostorom prilikom pisanja AVI datoteka obično nisu tako učinkovite kao tehnike korištene u novijim medijskim formatima. Kao takav, AVI format zahtijeva približno 5 megabajta (MB) prostora za pohranu za svaki sat videa i ne podržava mogućnost određivanja detalja medija, kao što su omjer slike, vremenski kodovi ili brzine uzorkovanja zvuka ispod 32 kiloherca (KHz) . Većina modernih video formata ima te mogućnosti i obično zauzimaju manje prostora zahvaljujući kompresiji.
Mnogi noviji formati medijskih datoteka probijaju se internetom, uključujući Ogg, MOV i NUT. Grupa stručnjaka za filmske slike (MPEG) se, međutim, pojavljuje kao zadani standard i sve je popularnija. Softverski programi koji podržavaju stvaranje i reprodukciju MPEG medijskih datoteka uključeni su u operacijske sustave Windows® i Mac®.