Kompaktni disk, ili CD, počeo je svoj uspon popularnosti u ranim 1980-ima i brzo postao popularan medij za komercijalne audio snimke. Osim što se koristio za glazbu, kompakt disk je s vremenom evoluirao tako da se mogao koristiti i za snimanje podataka. Danas postoji nekoliko drugih vrsta diskova za snimanje, a svaki ima svoje karakteristike.
Prvi koji je postao popularan bio je CD-R. Na ovoj vrsti diska podaci se mogu pohraniti samo jednom i imat će životni vijek od čak 18 mjeseci ili čak 100 godina. S vremenom su CD-RW-ovi stekli popularnost, budući da su to kompaktni diskovi koji se mogu brisati i koristiti za pohranjivanje podataka više puta. I CD-R i CD-RW diskovi se široko koriste jer mogu sadržavati mnogo više podataka od disketa, kao i što su svestrani i mogu se koristiti za širok raspon podataka uključujući glazbu, slike i video.
Konačno je DVD ili “Digital Video Disc” postao popularan zajedno s vlastitim verzijama diskova za snimanje, koji su bili još svestraniji i sposobni sadržavati mnogo više podataka nego standardni CD ili CD-RW. Glavne dvije vrste DVD-ova za snimanje su DVD+R i DVD-R, koji se mogu snimiti samo jednom. Oni koji se mogu snimati i brisati više puta poznati su kao DVD+RW, DVD-RW i DVD-RAM. Oni su najpopularnije poznati po svojoj upotrebi za snimljene filmove i koriste dvoslojnu tehnologiju kako bi omogućili veliku količinu prostora za podatke.
Tehnologija i dalje raste, kao i brzina i kapacitet pohrane ovih medija. Vrste diskova koje danas postaju sve popularnije su Blu-ray® Recordable diskovi, također poznati kao BD-R koji se mogu snimati jednom, i BD-RE, koji se mogu snimati više puta. Ovi diskovi sadrže mnogo više informacija i snimaju mnogo većim brzinama od svojih prethodnika, a vjerojatno će ih slijediti brži mediji s još više prostora za snimanje podataka.