SMS je akronim koji je skraćenica za Short Message Service, poznatiji na nekim mjestima kao razmjena tekstualnih poruka ili “sMS poruka”. Ova tehnologija je način za bežično slanje poruka do 160 znakova između mobitela ili drugih uređaja. SMS nije jedina tehnologija slanja poruka, ali je standard koji koristi većina velikih mreža mobilnih telefona.
Kako to radi
Kada osoba pošalje SMS poruku, ona ili ona obično koristi svoju telefonsku tipkovnicu ili fizičku ili zaslonsku tipkovnicu da upiše poruku. Korisnik odabire telefonski broj primatelja (ili druge podatke o adresi) i klikne “pošalji”. Odatle se poruka šalje centru za kratke poruke (SMSC), koji je pohranjuje i pokušava je poslati primatelju. Ako je prijamnik na drugoj mreži, poruka može putovati kroz gateway mobilni komutacijski centar (MSC), koji omogućuje komunikaciju različitih sustava. SMSC obično pohranjuje poruku ako se ne može odmah poslati i pokušava kasnije; u nekim slučajevima, međutim, poruka će biti ispuštena ako se ne isporuči uspješno iz prvog pokušaja.
Poruke se mogu slati bez aktiviranja glasovne funkcije mobitela jer koristi kontrolni kanal. Ovaj put je uvijek aktivan kad god je telefon uključen i redovito šalje i prima signale s najbližeg mobilnog tornja. Kontrolni kanal se također koristi za postavljanje glasovnih poziva, pronalaženje lokacije telefona i provjeru ispravnosti usluge.
Zašto 160 znakova?
Tekstualna poruka ograničena je na 160 latiničnih znakova zbog formata signala koji se koristi za prijenos podataka. Ovaj signal može nositi samo 140 bajtova, što radi do 160 znakova od po 7 bita. Nelatinski tekstovi, poput onih na arapskom ili kineskom, ograničeni su na 70 znakova.
Tekst Lingo
Ograničeni broj znakova koji se mogu poslati putem SMS-a doveo je do razvoja digitalne stenografije za brzo komuniciranje više informacija. Ovaj tekstualni žargon često izostavlja samoglasnike i suvišna slova, uz zamjenu riječi ili zvukova reprezentativnim brojevima ili pojedinačnim slovima. Na primjer, osoba bi mogla upisati “je li uc wut he asked me 2 do?” 4 shme!” da predstavlja rečenicu: „Jeste li vidjeli što je tražio od mene? Sramota!” U većini slučajeva zanemaruju se pravila gramatike, velikih i velikih slova i interpunkcije. Neke kratice i simboli, poput “LOL” za “smijati se naglas” ili emotikon smajlića – 🙂 – ušli su u drugu online komunikaciju, uključujući e-poštu i forume za raspravu.
Različite namjene
Mnoge tekstualne poruke šalju se od osobe do osobe, često kao dio elektroničkog razgovora. Ovo je također poznato kao razmjena poruka od točke do točke (SMS-PP) i prvenstveno se koristi za komunikaciju između pojedinaca. U mnogim slučajevima, poruke se također mogu slati na mobilni telefon — a ponekad i primati s njega — putem interneta, korištenjem usluge e-pošte u SMS ili web-bazirane usluge.
Poruke se također mogu slati na mnoge uređaje unutar određene geografske regije. Regionalne poruke, ili SMS-CB, mogu se koristiti za emitiranje javnih najava ili za upozorenja davatelja mobilnih usluga o području pokrivenosti. Tekstualne poruke se također mogu koristiti za slanje reklamnih poruka ili poruka povezanih s aplikacijom određenim korisnicima ili grupama korisnika. Na primjer, televizijska postaja može ponuditi uslugu u kojoj gledatelj može dati stanici svoj broj mobitela; zauzvrat, postaja će slati obavijesti o najnovijim vijestima putem teksta svim korisnicima koji su se prijavili za uslugu. Apoteka može pozvati pacijente da registriraju svoje telefonske brojeve kada dostave podatke o receptu, dopuštajući trgovini da pacijentima pošalje poruku kada te recepte treba ponovno napuniti i kada su spremni za preuzimanje.
SMS također koriste brojne televizijske mreže i korporacije kako bi potaknule potrošače na interakciju s proizvodom. Neki televizijski natjecateljski programi, na primjer, omogućuju gledateljima da glasuju za svoje omiljene sudionike putem teksta. Europska televizija je tu ideju pogurala još dalje, ohrabrujući gledatelje nekih emisija da kontroliraju radnje likova na ekranu koristeći SMS mogućnosti svog mobitela.
Neke online usluge imaju integriranu mogućnost SMS-a kako bi se omogućio jednostavan pristup informacijama putem mobilnog telefona. Na primjer, slanjem SMS-a na određeni broj, korisnik mobitela može dobiti informacije u rasponu od lokalnog vremena do lokacije autobusne stanice. Stranice društvenih medija kao što su Twitter™ i Facebook omogućuju korisnicima da objavljuju poruke na svojim računima i primaju ažuriranja putem teksta.
U politici se tekstualne poruke također koriste za slanje poruka kandidata potencijalnim biračima. Donacije kandidatima ili dobrotvornim organizacijama mogu se dati putem teksta. SMS je korišten za organiziranje političkog otpora i društvenih nemira. Iako su druge tehnologije društvenih medija preuzele više ove uloge, SMS je i dalje vrlo učinkovit način za širenje poruka među ljudima, posebno u zemljama u kojima su internet i drugi oblici komunikacije ograničeniji.
Povijest i popularnost
Protokol SMS započeo je sa standardima Globalnog sustava za mobilne komunikacije (GSM) stvorenim 1985. godine. Nije bio komercijalno dostupan do 1993., a nisu svi davatelji mobilnih usluga nudili uslugu. Njegova je popularnost rasla diljem Europe i Azije tijekom 1990-ih i 2000-ih; jedan od glavnih pokretača bila je njegova cijena, koja je često bila mnogo niža od čak i kratkog glasovnog poziva.
2000. godine poslano je manje od 20 milijardi poruka; do 2010. taj je broj narastao na 6.1 bilijun. Više od 70% odraslih korisnika mobitela u SAD-u izjavilo je da su svoje telefone koristili za razmjenu tekstualnih poruka u 2010. SMS je posebno popularan među mlađim korisnicima telefona na mnogim mjestima.
Problemi s slanjem poruka
Isporuka tekstualne poruke nije zajamčena, jer se do 5% poruka gubi u prijenosu ili se isporučuje dugo nakon što su poslane. Općenito, davatelji bežičnih usluga smatraju da je SMS niži prioritet od glasovne komunikacije, i zbog toga su se kritikovale tekstualne poruke kao način dostave hitnih obavijesti javnosti.
Drugi problemi s slanjem poruka mogu se pojaviti kada davatelj bežične veze primatelja ne nudi iste usluge kao onaj pošiljatelja. Većina davatelja bežičnih usluga u Sjevernoj Americi koristi 7-bitnu abecedu za razmjenu tekstualnih poruka. 8-bitni sustav za razmjenu poruka koji podržavaju neki pružatelji usluga omogućuje korisnicima slanje slikovnih datoteka uz tekst. Primanje 8-bitne poruke putem 7-bitnog davatelja vjerojatno će rezultirati iskrivljenim nizom besmislica za krajnjeg korisnika.
Vožnja dok šaljete poruke
Kako je popularnost SMS-a rasla, tako je rasla i zabrinutost da ljudi koriste svoje telefone dok rade druge stvari, poput hodanja ili vožnje. U SAD-u mnoge države imaju zakone protiv vozača koji koriste ručne mobitele iz bilo kojeg razloga, uključujući glasovne pozive ili slanje poruka. Od 2012. godine, 39 država i Distrikt Columbia zabranjuju svim vozačima slanje poruka tijekom vožnje.