Uobičajena percepcija digitalne televizije ovih dana je emisija koja izlazi iz signalnih tornjeva, odbija se od satelita i prenosi se na kućne prijemnike. To je čarolija satelitskog prijenosa i pouzdana je sve dok pogled na te satelite nije zaklonjen. Međutim, ovo nije jedini način na koji se televizijski signali prenose; još jedna popularna metoda prijenosa signala digitalno emitiranje videa – zemaljsko (DVB-T). Kada emiteri koriste ovu metodu, digitalni signali ne napuštaju Zemlju. Ne prenose se ni kabelom; nego idu od zračne antene do zračne antene, od signalnog blastera do kućnog prijemnika.
Digitalni signali se rutinski prenose zemaljskim metodama. Način prijenosa ima različite nazive u različitim dijelovima svijeta, a DVB-T je naziv koji se koristi u Europi i Australiji. Korisnici u Sjevernoj Americi primaju te signale koristeći skup standarda koje je odobrio Odbor za napredne televizijske sustave (ATSC). U Japanu je poznat kao Integrated Services Digital Broadcasting–Terrestrial (IDSB-T).
DVB-T emiteri prenose podatke koristeći komprimirani digitalni audio-video stream, pri čemu se cijeli proces temelji na MPEG-2 standardu. Ti prijenosi mogu uključivati sve vrste digitalnog emitiranja, uključujući HDTV i druge metode visokog intenziteta. Ovo je veliko poboljšanje u odnosu na stare analogne signale, koji su zahtijevali odvojene tokove prijenosa. Čudno je da se neki zemaljski digitalni prijenosi odvijaju preko analognih mreža, a antene i prijemnici usput dobivaju korisne tehnološke nadogradnje.
Nisu samo televizori ti koji mogu primati signale emitirane na ovaj način. Računala mogu biti i primatelji takvih signala, iako korisnici moraju kupiti poseban adapter. Signali se mogu primati na pojedinačnim računalima ili na mrežama, ovisno o tome gdje je adapter priključen.
DVB-T nije jedini dostupan DVB. Digital Video Broadcasting Project — skupina od gotovo 300 emitera, mrežnih operatera i proizvođača softvera koji su od 1993. osmislili globalne otvorene standarde za digitalni televizijski prijenos — stvorio je i druge formate. U Europi se također koriste DVB-C i DVB-S, koristeći slova C za kabel i S za satelit. Još jedan dobro poznati protokol je Digital Video Broadcasting–Multimedia Home Platform (DVB-MHP). Jedna vrsta DVB-a koja će uskoro dobiti veliku medijsku pozornost je digitalno video emitiranje – ručni (DVB-H), što je metoda prijenosa podataka koja se koristi za mobilnu TV.