Kompozitni video je najčešći tip video sučelja za slanje ili primanje analognog video signala na ili s televizora. Kompozitno video sučelje može povezati VHS kasetofon, DVD player ili igraću konzolu na televizor.
Kompozitni video je žuti, ženski RCA priključak, koji se obično nalazi pored dva audio priključka, jedan crveni, drugi bijeli. Tri priključka zajedno pružaju sučelje za audiovizualne veze. Crveni RCA priključak povezuje desni kanal stereo sustava, dok bijeli RCA priključak povezuje lijevi. Žuti kompozitni video priključak zaokružuje komplet.
Video stream se sastoji od Y signala za luminiscenciju ili crno-bijele vrijednosti i C signala za krominaciju ili boju. Y signal pruža svjetlinu i kontrast, omogućujući duboke bogate crne i zapanjujuće svijetle bijele. Kvaliteta ovog signala posebno je očita u slabo osvijetljenim scenama gdje će se degradirani signal prevesti u “izblijedjele” crne i prigušene bijele, što otežava razlikovanje krajolika ili radnje. Signal boje — ili RGB za crvenu, zelenu i plavu — nosi informacije potrebne za stvaranje promjenjivih nijansi. Degradirani C signal može rezultirati obojenošću koja nije istinita svom izvoru.
Kompozitni video je tako nazvan jer su Y/C signali komprimirani i kanalizirani kroz jednu žicu kako bi bili odvojeni “češljastim filterom” unutar televizora. Iako je kompozitni video bio standard dugi niz godina, sam proces uzrokuje određenu degradaciju integriteta signala. To u prošlosti nije bio problem jer je televizijska rezolucija i audiovizualna oprema općenito bili lošiji od današnjih standarda. Međutim, s pojavom televizije visoke razlučivosti i DVD-a, nedostaci kompozitnog videa postali su očiti na ekranu.
Ograničenja kompozitnog videa dovela su do S-Video, mini-DIN sučelja koje zasebno prenosi Y/C signale, pri čemu svaki dobiva svoju žicu omotanu unutar jednog omotača kako bi izgledao kao jedan kabel. S-Video je također analogan i još uvijek zahtijeva audio kabele.
U novije vrijeme, S-Video je zamijenjen komponentnim videom, koji izolira ne samo Y signal na vlastitom kabelu, već i crvene i plave signale, dok se zelene vrijednosti izvode iz čitanja drugih tokova podataka. Za komponentni video potrebna su tri kabela plus audio kabela, ukupno pet kabela. Najnovije poboljšanje audiovizualnih sučelja je Multimedijsko sučelje visoke razlučivosti (HDMI), pravo digitalno sučelje koje kombinira video i audio u jednom kabelu uz očuvanje savršenog integriteta. Ovaj potpuno digitalni standard trenutno je najpoželjnije sučelje.