Diodno-tranzistorska logika odnosi se na specifičnu klasu sklopova koji se koriste u modernoj digitalnoj elektronici za obradu električnih signala. Konstrukcija ovih sklopova koristi bipolarne spojne tranzistori, poluvodičke diode i otpornike. Logički sklop dioda-tranzistor koristi svoje diode za obavljanje logičkih funkcija, a tranzistor za obavljanje funkcija pojačanja. Ovo je u suprotnosti s logičkim sklopovima otpornik-tranzistor, prethodnikom dioda-tranzistorske logike, koji koriste bipolarne spojne tranzistore i otpornike i za logičku i za funkciju pojačanja.
Digitalni logički sklopovi, zvani vrata, obavljaju funkcije na električnim signalima, kao što su zbrajanje, oduzimanje, množenje i dijeljenje. I vrata, na primjer, mogu imati dva ulaza, označena brojem jedan i dva, i jedan izlaz. Kada je signal visok i na ulazu jedan i na ulazu dva, vrata će sa svog izlaza poslati visoki signal. Inženjeri nazivaju te logičke sklopove jer djeluju logično i predvidljivo kao odgovor na različite kombinacije ulaza.
U primjeru AND vrata, može odgovoriti samo na određeni broj načina na bilo koju kombinaciju ulaza. Potencijalni odgovori za logička vrata često se navode kao jednostavan skup matematičkih formula. Mogući odgovori za kapiju I s dva ulaza, pri čemu je prvi član ulaz jedan, drugi član je ulaz dva, a zbroj je izlaz vrata, su sljedeći: 0+0=0, 1+0=0, 0+1=0 i 1+1=1. Logička vrata dolaze u mnogim drugim vrstama, uključujući NAND, OR i NOR vrata. Svaka od ovih logičkih vrata pruža drugačiji skup logičkih funkcija koje, kada se kombiniraju, mogu izvesti bilo koju kombinaciju matematičkih izvođenja na bilo kojoj kombinaciji ulaza električnog signala.
Prve logičke funkcije u elektronici izvođene su putem ručnih prekidača, gdje bi se određeni prekidač okrenuo kako bi se osigurao izlaz kada bi operater vidio da su dostavljeni potrebni signali – obično označeni nizom svjetala. Kasnije su te funkcije automatizirane elektroničkim relejima. Ti su uređaji bili veliki i spori, a patili su od ljudske pogreške i mehaničkog kvara.
Pojavom poluprovodničkog tranzistora, uređaja koji prirodno zahtijeva dva ulaza da bi osigurao izlaz, funkcije gajtinga postale su brže i pouzdanije, a izgrađeni su i prvi pravi digitalni logički sklopovi, uz korištenje otpornika koji stvaraju logiku otpornik-tranzistor (RTL) tehnologija. Kako je tehnologija napredovala, shvatilo se da korištenje poluvodičkih dioda umjesto otpornika ne samo da bi povećalo radnu brzinu logičkih vrata, već bi omogućilo i veći ventilator, što najjednostavnije rečeno znači da bi vrata mogla imati više od dva ulaza. Tako je rođena dioda-tranzistorska logička tehnologija (DTL), koja je postala standard za logička vrata.
Kako je tehnologija tranzistora rasla, novi uređaji, kao što su tranzistori s efektom polja, postali su dostupni inženjerima. Ovi uređaji su brži i manji, te troše manje energije od tranzistori koji se koriste u diod-tranzistorskim logičkim krugovima. Koristeći tranzistore s efektom polja umjesto DTL dioda, rezultirajuća logička vrata rade puno brže i mogu imati više izlaza. Kao rezultat toga, ova novija logička tehnologija tranzistor-tranzistor, nazvana TTL, naširoko je zamijenila DTL i novi je standard u konstrukciji logičkih vrata.