Dvije glavne kosti koje čine stražnji dio ljudskog stopala su talus i kalkaneus. Između njih prolazi koštani kanal poznat kao sinus tarsi. Ovaj se otvor proteže od pete stopala do gležnja i sadrži niz struktura važnih za pravilnu funkciju stopala.
Nekoliko ligamenata prolazi kroz sinus tarsi, povezujući kosti unutar gležnja i stopala. Kroz njega prolazi mišić ekstenzor digitorum brevis; ovaj mišić pomaže u kontroli pokreta nekoliko nožnih prstiju. U kanalu se nalaze brojne krvne žile koje hrane talnu kost. Također sadrži veliku količinu sinovijalne tekućine, koja se koristi kao lubrikant u nekim zglobovima kako bi se spriječilo trenje.
Oštećenje ili upala tkiva u kanalu poznato je kao sindrom sinusnog tarsi. Ovo stanje je često posljedica uganuća gležnja, obično kada se stopalo pretjerano kotrlja prema unutra ili prema van. U nekim slučajevima, prekomjerna upotreba zgloba može pogoršati i sinusni tarsi, osobito ako je osoba imala prethodnu ozljedu. Za to mogu biti i određena medicinska stanja koja utječu na zglobove, poput osteoartritisa ili gihta.
Oni koji pate od sindroma sinusa tarsi osjećaju osjetljivost i bol oko mjesta kanala, osobito kada se stopalo okreće prema unutra ili prema van. Svaka aktivnost u kojoj osoba stavlja težinu na svoje stopalo obično će pogoršati situaciju. Oštećenje ovih tkiva utječe na stabilnost stopala i gležnja, pa oboljeli mogu imati poteškoća u navigaciji, osobito na neravnim površinama.
Kako bi potvrdio sindrom sinusa tarsi, liječnik će često u njega ubrizgati anestetik. To pomaže provjeriti je li bol uistinu uzrokovana ozljedom ovih tkiva, a ne drugog dijela stopala. Naknadni MRI (magnetska rezonancija), rendgenski snimak ili skeniranje kostiju također se mogu koristiti kako bi se odredio opseg oštećenja.
Liječenje ozlijeđenog sinusa tarsi obično uključuje puno odmora i minimiziranje upotrebe zahvaćenog stopala i gležnja. Upala i bol obično se rješavaju oblozima leda i protuupalnim lijekovima kao što su nesteroidni protuupalni lijekovi. Možda će biti potrebne posebne cipele ili rukav za gležanj kako bi se stabilizirao zglob, osobito ako je stopalo sklono kotrljanju. Fizikalna terapija može se koristiti za jačanje gležnja, što može pomoći u zaustavljanju ponovnog pojavljivanja ozljeda. U rijetkim slučajevima može biti potrebna operacija.