Infracrvena svjetiljka, ponekad poznata i kao IR svjetiljka, je uređaj dizajniran za emitiranje svjetlosti koja je izvan normalnog vidljivog spektra. Obično izgleda i osjeća se kao standardna svjetiljka, ali osim ako ljudi ne koriste posebne naočale ili gledaju svjetlo kroz određene uređaje za snimanje, čini se da pritiskanje prekidača “uključeno” neće imati nikakvog učinka. Svjetlost se zapravo emitira, ali u infracrvenom rasponu — rasponu koji ljudi sami ne mogu vidjeti. Ova vrsta svjetiljke najčešće se koristi u kontekstu aktivnog noćnog vida, u kojem korisnici također nose ili koriste drugu tehnologiju noćnog vida koja im omogućuje da vide prethodno neprimjetna svjetla. Većina infracrvenih svjetiljki od samog početka stvara se infracrvenom tehnologijom, obično s posebnim žaruljama ili diodama koje emitiraju svjetlost (LED) koje bacaju svjetlost samo u određenim rasponima spektra. U nekim slučajevima također je moguće ugraditi normalnu svjetiljku s infracrvenim filterom, ali to može biti manje precizno i često zahtijeva puno znanja o valnim duljinama i njihovoj relativnoj snazi. Sinkronizacija valne duljine također je jako važna kada pokušavate koristiti ove vrste svjetiljki u tandemu s drugim tehnologijama noćnog vida.
Osnove percepcije vida
Jedna od najvažnijih stvari kod IR svjetiljki je da emitiraju svjetlost koja je u potpunosti izvan vidljivog raspona. Ljudsko oko je sposobno vidjeti samo vrlo uski pojas elektromagnetskog spektra, koji se obično naziva vidljivom svjetlošću. Valna duljina i frekvencija koriste se za opisivanje različitih boja svjetlosti koje se nalaze unutar ovog spektra, od ljubičaste na jednom kraju do crvene na drugom.
U većini slučajeva najniža frekvencija koju ljudsko oko može vidjeti je oko 480 teraherca (THz), a najduža valna duljina je 750 nanometara (nm), od kojih obje odgovaraju crvenoj boji. Svjetlost koja pada neposredno izvan tog raspona naziva se infracrvena, dok mikrovalovi i radio valovi imaju znatno veće valne duljine i niže frekvencije. Svjetlost koju emitiraju infracrveni uređaji vrlo je stvarna, ali se obično može otkriti samo s drugim tehnologijama za poboljšanje vida.
Bitna “nevidljivost”
Budući da je infracrveno svjetlo nevidljivo golim okom, moguće je osvijetliti ovu vrstu svjetiljke u mraku, a da se ne otkrije — i to je zapravo jedna od najvećih prednosti uređaja. Bez pomoći posebnog snimača ili nekog drugog uređaja za noćno gledanje (NVD), svjetiljka će izgledati kao da je isključena.
Svjetlo će se gotovo uvijek pojaviti na kameri, pomislio sam. Mnogi moderni daljinski upravljači za TV koriste infracrvenu tehnologiju za obavljanje stvari kao što je promjena kanala, a jedan od najjednostavnijih načina za simulaciju rada infracrvene svjetiljke je usmjeriti jedan od tih daljinskih upravljača na kameru ili kamkorder koji aktivno snima. Osim ako kamera nije opremljena IR filterom, LED će izgledati kao da svijetlo treperi na snimci kada se aktivira daljinski upravljač. Međutim, važno je da promatrači koji gledaju u stvarnom vremenu neće ništa primijetiti; neće vidjeti svjetlo niti bljeskove. U većini slučajeva svjetlo kada je vidljivo izgledat će plavo ili ljubičasto, što je obično na isti način na koji će svjetlo iz infracrvene svjetiljke izgledati na kameri.
Najveće prednosti i glavna upotreba
Postoji niz razloga zašto bi ljudi mogli htjeti vidjeti u mraku uz sve osim nevidljive svjetiljke, ali policijske aktivnosti, vojne operacije i lov su tri najčešća. Neka svjetla su ručna, ali se također mogu montirati na zgrade ili vozila; manji modeli također se ponekad mogu pričvrstiti na taktičku odjeću. Osvjetljavaju prostor na neprimetan način, što je korisno za mnoge skrivene i noćne aktivnosti koje uključuju kretanje kroz nepoznate terene.
Važnost sinkronizacije valnih duljina
Kako biste koristili IR svjetiljku s NVD-om, važno je osigurati da rade na istim valnim duljinama. Sve IR svjetiljke emitiraju infracrveno svjetlo, ali ne rade sve na potpuno istim frekvencijama. Opći raspon u koji spada većina ovih svjetiljki je od oko 715 nm do 1,000 nm, ali mnogi NVD ne mogu vidjeti valne duljine veće od oko 880 nm. Infracrvena svjetiljka koja emitira svjetlo na donjem dijelu raspona ponekad može biti donekle vidljiva golim okom, dok one koje bacaju svjetlost samo u rasponu od 1,000 nm obično su nevidljive određenim NVD-ima i znatno su prigušene čak i na posebno dizajniranom noćnom vidu kamere.