Pojam “dijaspora” koristi se za disperziju vjerskih ili etničkih skupina iz njihovih domovina, bilo prisilno ili dobrovoljno. Riječ se također koristi za označavanje tih ljudi kao kolektivne grupe i zajednice. Ljudska povijest uključivala je brojne dijaspore, a neki su povjesničari taj fenomen učinili fokusom proučavanja. Iskorijenjenost iz zavičajnog kraja i kulture može biti veliki događaj u životu pojedinca i njegove kulture, stoga je proučavanje dijaspore vrlo važno.
Riječ potječe od starogrčkog izraza koji znači “rasuti ili posijati sjeme”. Nekoliko stvari razlikuje dijasporu. Prva je ideja da pripadnici dijaspore odlaze zajedno, ili u kratkom vremenskom razdoblju, umjesto da polako cure iz svojih domovina. Kao grupa, pojedinci se preseljavaju na novo mjesto, zadržavajući veze jedni s drugima, svojom kulturom i domovinom. Za razliku od nekih migranata, pripadnici dijaspore zadržavaju kulturne i vjerske tradicije i pokušavaju očuvati svoju kulturu.
Neki znanstvenici taj izraz koriste posebno u kontekstu židovske dijaspore, koja je započela 600. pr. Židovi se često koriste i kao klasičan primjer dijaspore, budući da su se više puta selili, ne uvijek dobrovoljno. Međutim, unatoč višestrukim selidbama i raznim poteškoćama, židovska dijaspora zadržala je snažan osjećaj zajedništva, povezanosti sa Svetom zemljom i kulturne tradicije.
Koncept se također koristi u raspravi o afričkoj dijaspori, za koju bi se moglo reći da je započela porobljavanjem i naknadnim preseljenjem Afrikanaca od strane Europljana. Indijanci također sebe nazivaju dijasporom, govoreći o svom nasilnom preseljenju u rezervate i pokušajima da spriječe razvodnjavanje ili apsorpciju svoje kulture. Dokumentirane su brojne dijaspore kroz povijest, s uzrocima koji se kreću od prirodnih katastrofa do potrage za samopoboljšanjem.
Za ljude mješovitog podrijetla, ideja o snažnoj povezanosti s domovinom može se činiti pomalo nedokučivom. Ipak, za mnoge pripadnike dijaspore, zadržavanje ove veze kroz više generacija i na različitim mjestima na vrlo važnim za njihov identitet. Pripadnici dijaspore imaju tendenciju okupljanja unutar veće zajednice, često usvajajući konzervativne vrijednosti kako bi zadržali svoju kulturu i usađujući svojoj djeci ideale o svojoj domovini. Svoju djecu mogu učiti jeziku svoje domovine, kuhati tradicionalna jela, prakticirati etničku vjeru ili se odijevati na način koji ih razlikuje od pripadnika njihove usvojene zemlje. Mnogi pripadnici dijaspore također se nadaju da će se jednog dana vratiti u svoje domovine, posjetiti ako ne i za stalno živjeti.